PPP

Tri velika slova P osvanula su na brojnim zagrebačkim fasadama tamo negdje krajem sedamdesetih prošloga stoljeća. Dugo nitko nije znao što to znači, “kaj su ta škrabala šteli reći, ne”, a onda je tadašnji utjecajni omladinski list “Polet” obznanio jednu od najvećih misterija ZG grafiterstva. PPP je značilo…. ma reći ću vam negdje na kraju (o)bloga, nema smisla da odmah saznate ono o čemu su Partija, Komitet, Savez omladine i milijun purgera mozgali godinama…

PP je – promidžbeni program, u mračnom socijalizmu je bio EPP, ali je ekonomija sjebana pa je ostao propagandni, tj. promidžbeni program. Katkada je to korisna rabota, ali u većini slučajeva konzumenti na to gledaju kao na jednaki davež, poput Jehovinih svjedoka pred vratima ili agenata osiguravajućih društava koji te guše dok ne kapituliraš i potpišeš policu. Kad se obogatim, osnovat ću “Osiguravajuće društvo za osiguranje od napornih agenata osiguravajućih društava”, mora se tome stati na rep. Ali, vratimo se temi…

Reklame, natpisi, pozivi na “ovo, ono”, letci, spamovi, radio, TV, jumbo plakati… Golema je to industrija, puno je kruha tu. Nek´ se radi i zaradi, kad nestane epepeja, onda je sve otišlo u tri lijepe …erine! Neke su reklame prava umjetnička djela, a neke su, Bože me prosti, kao da su ih osmišljavali u agenciji “Glup i gluplji”. Neke su jednostavno neprobavljive i bljutave – poput one za učinkovito sredstvo za odštopavanje cijevi ili što li već, s onim odvratnim stvorenjima koje stigne ruka pravde, odnosno moćno sredstvo od kojeg ovi padaju kao Švabe na Neretvi. Znam za djecu koja se nakon gledanja te reklame nisu usudila sama na školjku. Frka je to. Da ona neman ne iskoči iz školjke i ugrize malu dječju guzu… Tada ne bi pomogao ni heroj koji spašava svijet i u obliku “LGG napitka” čuva zdravlje djece i odraslih!

Reklame su vječni i neiscrpni izvori posla za Pučke, Dječje pravobranitelje, feministice, pedere, zaštitare životinjskih prava, za kler, desničare, konzervativce, negativce i pozitivce… Uvijek se nađe materijala i “štofa”. Čak i doslovno štofa. Sjetite se onog plakata na kojem je bila naslikana zakrvavljena odora, navodno poginulog vojnika HVO-a iz Srednje Bosne… Hm, Benetton. Sve boje svijeta, pa i boja krvi. Mogli su staviti sliku obješenog “Dučea”, možda bi efekt u njihovoj zemlji bio veći. Kod obješenih boja ne nedostaje. Kažu znalci da se obješen čovjek, u pravilu, zasere i zapiša. Kaki boje baš su u modi…

Ili kad su nadmeni Amerikanci reklamirali “Rejbanice” s kružićem, na svoj način: Nekakav metiljavi i pjegavi snajperist, u civilu vjerojatno lokalni pljuger i šljaker iz Montane ili Arizone, čeka žrtvu za vrijeme rata u Vijetnamu. Puši i motri. Sunčane mu naočale, već opisane, štite oči, a vilice u ravnomjernom ritmu žvaču žvaku… Odjednom se trgne, podigne snajper, te virnu kroz optiku u pravcu šume. Uoči jednog žutog Vijetkongovca kako se šulja i prikrada kroz šiblje. Sad dolazi ono najjebačkije: Jenki vadi cigaretu iz čvalja i elegantno je zatiče u kružić “Rejbanica”, nanišani, opali. Mali žuti padne, snajperist zadovoljno vraća cigaretu u čubu i čeka sljedećeg… A, maco? Tko ne bi kupio te cvikse… Kasnije, kad sam kućne uratke takvih naočala viđao na štandovima na proštenjima, uvijek bi se sjetio jadnog Vijetnamca.

Jednom u Skakavcu, ponudio me prodavač “original” Ray Ban naočalama. Uzmem ja, pogledam i umrem od smijeha.
– Šta je smešno, buraz? – upita debeli štander.
– Jesu li to “Rejbanice” a la Vuk Karađić? – pitam ja.
– Ma kakav Vuk, original iz Mašingtona!
– Mislim, naljepnica na njima. Piše po Vuku – ” REJBAN”- original kvajliti.
– ´Ajde, dam ti za sto ´iljada, samo šuti i ne pričaj okolo. Jebaću mu majku, onom Ciganu u štampariju, uvek me zajebe…

Što je prema ovim primjerima reklama o pivu i tzv.”muškim zakonima”, koji su uzrujali svekolike pazitelje morala, antiseksiste i štajaznam koga sve ne. Znate već, Ona se frizira, pirlita, kupuje sve za doma, ponosno dolazi svom muškardinu, očekujući da će ovaj prvo pohvaliti frizuru, onda se baciti na nju željan i sav napaljen na nove kovrče… Ali, jao. On je po njenom dolasku, istina, prestao češkati jaja, ali je prvo zgrabio dvije flaše piva, kao da ga je upravo tim činom spasila negdje usred Sahare. Čisti seksizam i omalovažavanje ženske populacije, kažu dežurni. A, ustvari, dobro je i prošla. U stvarnosti bi njezin čovo prvo, naravno, zgrabio pivo, pitao ljutitim glasom – samo dvije!? Bez gajbe mi se drugi put ne vraćaj! Pa jedna pljuska, da se nauči redu. Ona mu uplakana pada u zagrljaj i šapuće u neoprano uho da je napravila novu frizuru – samo za njega.
– Kol´ko si platila? – nevolja na vidiku.
– Dvjesto kuna, znaš, to je s popustom, boja je gratis!
– To su dvije gajbe pive!Sram te bilo, upropastit ćeš nas! Ništa ne možemo ušparat! – Vuče je za kosu, ona plače i zapomaže. Pušta je tek kad se piva dobro ohladila. Bijesan lupa vratima frižidera i pita kaj ima za jest´… Ne dao Bog većeg zla… od takvih reklama.

E, sjetio sam se sad još jedne besmrtne reklamice za kondome. Najprije pokažu, tobože, bračni par Hitler. Adolfov tata i mama nešto ćaskaju. Pa roditelje Pol Pota, pa onda Staljinove starce i još neke pretke svjetskih zlotvora. Na kraju poruka: Da su oni znali za Durex, svijet bi izgledao drugačije!

Nije lako smisliti dobru reklamu, znam to dobro. Šta sam sve izvodio, kakve uloge igrao. Vješao se po ogradama, skakao s mosta, režao, lajao, dahtao, bio dijete, nagluhi deda… Sve da bi naručitelj bio zadovoljan, a publika upamtila poruku. Stoga, braćo i sestre “copywriteri”, stjerajte sve v rit, pa udri po žici inspiracije…

A, što znači PPP?
Pajserom po pič.. – Nekoga su ženske jako naljutile tih dana pa je cijeli Zagreb trpio njegov gnjev. Volite se i mazite. Pajser zaboravite. To rade samo slabići.