Ajnc, cvaj, policaj!
Nije mi se dalo opet cviliti i zgražati se nad “navijačkim” ispadom BBB horde u Karlovcu, za vrijeme humanitarne & prijateljske utakmice između domaćina i “modrih” prvaka. Mislio sam, eto, banda se ispucala, policija malo zapucala u zrak i pod noge, to je to, vjerojatno se više neće ponoviti takvo što u našem mirnom gradu na puno rijeka i jezerca.
Ali se karlovačka špranca ponovila u još mirnijem austrijskom gradiću Kapfenbergu, gdje su se, naravno, prijateljski nadigravali bečki Rapid i “Maminjerosi”. Bojsi su odmah, instinktom nepogrešivih predatora, nanjušili krv i potrpali se put mirne austrijske ćaršije, oboružani transparentima i željom za razbijanjem alpske idile: “U boj, u boj, ranjene žandare na desetke broj!” Scenarij isti kao u Karlovcu. ´Ajmo se, tobože, međusobno potući, uz naguravanje i lomljavu sjedalica. Naivni i revnosni čuvari reda, bezobrazno malobrojni, ulijeću u klopku razdvojiti pjetliće, a onda truba oglasi borbeni zov! Letjele su šapke svud naokolo, a nejaka policijska ekipa prošla je gore nego “plave bluze” protiv Bika koji sjedi, onomad na Divljem zapadu. Tako u mirni i pitomi zapad dođoše divlji crveno-bijelokožci, obavijeni u kockaste stolnjake, pa udri loše istrenirane austrijske policajce. Usput su malo poravnali mjesni trg, popišali se uz kandelabere, tek toliko da obilježe prostor, inspirirali par lokalnih štemera da konačno oni malo naravnaju leđa onima koji njih peglaju kad naprave kakvo benigno sranje vikendom, dok se puni piva i šnapsa vraćaju doma. Tek nakon što su u pomoć dojurile “Kobre” – njihovi specijalci i par inspektora Rex-a bez brnjice, plava se armija povukla u pravcu Blaiburga, valjda. Saveznici su ih mislili predati partizanima, ali nešto ih je ponestalo, pa su deportirani u pravcu male zemlje za veliki odmor. One koje su pohvatali, čeka “okružni sudija” sa svojim paragrafima. Malo zatvora, malo globe i još jedna recka u “diplomatsku navijačku putovnicu”, dovoljno za kurčenje po kvartu i prepričavanje najsvježijih lovačkih priča uoči utakmica pretkola Lige prvaka.
– Kak smo im poravnali pičku, čovječe, e! Spušili su šoru isto k´o i na Malti, ´bem ti!
Čuo sam komentar jednog zlobnika da će posebnu pozivnicu za naredna gostovanja i aranžmane njihovog “Štemer-toursa” dobiti ona dvojica ogulinskih policajaca, koji su se međusobno počupali na dužnosti. Zaslužili su nagradno besplatno putovanje, jer, ruku na srce, oni su obojica digli ruku na uniformiranu osobu i to na dužnosti. A to “navijači” osobito cijene. Udri žandara, makar ti i kolega bio!
A da me slučajno ne bi počela mučiti tvrda stolica ili zatvor, pobrinuli su se partijski vođe i njihovo stado okupljeni na raznim kongresima i skupovima pod radnim nazivom – ulijevanje svete stranačke vodice u biračko tijelo i podizanje borbene gotovosti uoči izbora, o kojima, dakako, ovisi sudbina svakog od njih, a, na žalost, i nas. Nakon gledanja tih tirada i sijanja optimizma na hektolitre, proljev je neminovan. Još kad se cijelom tom rašomonu pribroji nova poslanica Efraima od Wiesentalla, hatevejćanima, Vladi, radništvu, seljacima i poštenoj inteligenciji u kojoj nas on pokušava obraniti “Thompsonkausta”, valja odmah nabaviti dodatne zalihe toaletnog papira i ne udaljavati se previše od rupe koja olakšanje znači. Pretjer´o si Efraime, zaboga. A tako sam volio čitati imenjaka tvog Kishona, koji je bio zajebant svoje vrste, bez obira na traumatičan životni put. Ako se nekome gleda, nek´ gleda. A ako ne želi gledati štoriju o didi, Ivanu, Zagori i Istri, Vili Grabovčevoj, taj će uzeti tu moćnu spravu – daljinski upravljač – i prebaciti na tetoviranog Scofielda ili na satelit. Ili će, jednostavno, kao što je napravio “On” pa upalio TV prijamnik, napraviti “Off” i otići na zrak. Ja upravo to i radim s ovim (o)blogom. Ne zuri mi se više u treperavi ekran pa činim off. Zur-off. Iako mi se u glavi mota i stari irski pozdrav – F..k off!