Igra riječi
Svatko ide kuda želi. To je navodno demokracija. Pa slijedeći tekovine te ženske sumnjiva morala, koja daje svima, našao sam se u nedoumici. Gdje sam ja zapravo išao svih ovih godina, svih ovih deset dana “Dana Piva”?! Slušajući slušatelje, susjede, djecu, starce, razvojačene branitelje i sve ostale, svi idu na istu livadu (ŠRC Korana), a svatko ide na mjesto i događaj koje se drugačije zove.
Primjer:
– Kada ideš danas na “Dani piva”?
– Jeste l´ bili sinoć na “Dane piva”?
– Kak´ je bilo na “Danima pive”?
– Jebate, pa ja ne stignem na “Dane pive”!
Varijacije su beskonačne, ovisno tko ide na “Dane piva”. Brajci tešu svoje, Pauri svoje, Kordunaši udaraju po svom, a svi ostali kako je kome zgodnije. Na kraju ipak svi dođu na isto. Popiju, ako imaju love pojedu, izvrte djecu u Luna parku, podrignu se, popišaju i odu doma s perecom u vrećici. A kad smo već kod igre riječi, jer tko je vidio dramatizirati oko gramatike, pogotovo padeža na takvoj fešti!? Ali, evo dvije vratolomije za ilustraciju: Za jednim šankom radila je djevojka koja se zove Rada. Doznao sam da se njezin otac zove Rade, pa sam spleo ovakav splet: “Radina Rada rado radi rad. Radi rada, reda radi i radi Rade”! Počastila me pićem i zapisala tu umotvorinu, da je pročita svojima doma, naročito Radi, koji je ispao glavni junak!
Malo dalje, očajna Neda povjeravala se prijateljici kako joj ćaća Dane nije dao da ove godine radi na “Danima piva”. Utješio sam je sljedećom umotvorinom:
Dane neda Nedi da na Dane piva radi i piva, već Dane Nedi zapovijedi da doma sjedi! Odbio sam ponuđeni perec da ne ispadne da kujem stihove za sitne pare…
Pa, stoga, imate li nerješiv problem, javite se. Igra rješava sve! Naročito igra riječi. Pivajte uz pivo, ali više pivajte, a manje pijte, jer pivo vara. Tako se i zove punionica te pjenušave tekućine. A tko vara, taj i … dobro, u redu je. Rujan donosi neke druge priče.
Samo oprezno i polako, đaci su na cestama!