Kad je bal nek´ je kani-bal!

Danas je petak. Ja sam za gablec smazao poslovično dobru i mrtvo hladnu riblju konzervu. “Točajući” hladno ulje kruhom, malo me presjekla misao koja mi se ušuljala u svakodnevne misli – naime… Konzerve volim jesti rashlađene pa ih na početku tjedna kupim te pospremim u frižider. Tople konzervirane ribice još mi se satima bacakaju po želudcu i podrigujem se k´o Popaj po tuni i sardinama, a to me čini živčanim.

Malo su me ti postupci rashađivanja podsjetili na običaje modernih kanibala… Čemu čuđenje!? Svaki iole ozbiljniji ljudožder, nakon što umlati žrtvu, ne jede je toplu, kao nekad afrički primitivci, već, koristeći blagodati moderne tehnologije, rastrančira plijen pa ga označenog pospremi u duboko zamrzavanje. Na primjer: U jednu vrećicu iznutrice – jetra, pluća, bubrezi, srce. Pa kad se na vrećicu zalijepi papirić s natpisom “namirnice”, idemo dalje… Meso od buta, koljenice, rebra, potrbušina, noge, ruke, malo flama za juhu itd… Ne bih ja ovako brutalno, da mi kraj gableca nije upropastio članak u novinama, u kojemu najpoznatiji uhvaćeni kanibal Armin Meiwes nije potanko na suđenju objašnjavao što i kako je došlo do djela, za koje će doživotno morati jesti (fuj!) zatvorsku hranu, bez ljudskog mesa. Samo govedina, junetina i, srećom, malo svinjetine! Ta ga činjenica čini manje nesretnim, jer je mrtav hladan izjavio da pečeno ljudsko meso muškarca malo “vuče” na okus pečene svinjetine! Šutnuo sam nedužni filet oslića u kantu za smeće i brzo pohitao na pipu, da isperem okus gađenja iz usta. Dakle tako, mamicu ti kanibalsku. Meni si našao zgaditi doručak.

I kad nam žene kažu da su muškarci svinje, jebeno su u pravu… Samo takva muška svinja može namamiti drugoga muškarca oglasom na internetu pa ga ubiti, pojesti i podrignuti se. Armin čovjekojedac tražio je putem oglasa srodnu dušu, s kojim bi surfao mrežom, ćaskao, a na koncu ga pojeo! I ne biste vjerovali, našao se takav! Bernd Brandes odgovorio je na oglas, a ostalo je bilo samo stvar tehnike i mašte. Našli su se u kanibalskoj jazbini, popili piće dobrodošlice, Bernd je grickao kanape sendviče, a ljubazni domaćin se čuvao za poslije. Za specijalitete koji slijede… A onda se veliki dječaci zaigraše… Armin je predložio, a mazohist Bernd pristao, da mu za početak odrežu penis(joooooj!!!) i da ga zajedno pojedu! Blago pečenog, onako više “bloody”… Rečeno – učinjeno. Mmm, baš je dobar tvoj mali, da ga je bar malo više… Mljackali su momci taj kurčeviti zalogaj, zalijevajući poslasticu rashlađenim “Dom Perignonom”, jer kad je bal nek´ je kani-bal!

Ali, Arminu je to bilo malo. On bi još neki ku…c stavio u usta, ali svoj ne da pa je posegnuo za nožem, eutanazirao Bernda s nekoliko odmjerenih udaraca po vratu i prsima, pazeći da ne ošteti jetra, jer to je najviše volio spremiti dok su još topla! Malo češnjaka, svježeg kruha i zelene salate i eto večere za pet! Kad se najeo, objesio je gosta na remu pa u trančiranje i sortiranje mesa za škrinju. Volio je vrijeme kolinja jer, ne zaboravimo, muškarci su svinje… Na sudu je, kako rekoh, izjavio da se ne kaje, a da ga je kasnije spremljeno muškarčevo meso podsjetilo na okus svinjetine!

Dok ovo pišem, moja rashlađena ribica miruje, ako vas baš zanima… Zamislite da se dogodi kakva kanibalska revolucija i da ljudožderi zavladaju svijetom! Jeli bi se, do sita bi se žderali, ali doslovno. A umjesto one slike u mesnicama, koje prikazuju kategorizaciju svinjskih mesa, po boji i kakvoći, stajala bi karta s čovječjim mesom, obilježeno bojama: Crveno – but, plavo – kosti, zeleno – iznutrice i tako dalje… Jer, nakon svega ovoga, više ne možemo obraniti tezu da muškarci nisu svinje. A “dvajstdeveti” se bliži. Ja za oglase uvijek spreman! Za remu baš i ne…