Kont forces 01

Mračna noć okupirala je usnuli Zagreb. Gluho doba, sredina tjedna. Ura na Kaptolu otkucava tri puta u jednoličnom ritmu. Spava pošten svijet, hrču mali dioničari, stenju umirovljenici, nervozno se po krevetu vrte porezni dužnici, djeca se bude zbog temperature, netko piša pored školjke i zaboravlja spustiti dasku… Osim zaštitara i čuvara reda i mira, malo tko je budan. Čovjek bi pomislio da cijela metropola spava i hibernira, ali…

U tami haustora jedne zgrade, malo skrivene od pogleda s ulice, vide se sjenke nekoliko prilika koje se miču i, povremeno, tek na kratko zasvijetle baterijskim lampama. Petorica muškaraca nadvili su se nad kartu kvarta i tiho kuju plan…
– Ovako ekipa – zbori najviši od njih, kojeg ćemo zvati Glavni – Večeras je jako važno da sve obavimo savršeno i brzo. Je´l jasno?
– Jasno, šefe – prozbori poslušno Mrki, malo pogureni lik, izrazito krivih nogu i lošeg držanja.
– Dakle, ovako – nastavlja Glavni tihim glasom, ali ipak dovoljno autoritativno pa se ostalima činilo da njegov bariton ne trpi pogovore i kolebanja – Čekamo Brzog koji će ukrasti vozilo pa u akciju!
– Kaj je s rasvjetom, bojim se da nećemo moć´ riješit´ cijelu ulicu, ak´ bu lampe ovak´ sijale – priupita Sivi, čiji je nadimak potekao od njegove potpuno sijede kose, koja je štrčala na sve strane, preko ušiju, čela i ovratnika…
– Ćelavi, kaj nisi ti obećal to riješiti – obrati se Glavni liku koji je nešto prčkao oko kliješta i ostalog alata koji je vadio iz kutije.
– No frks, šefe, ja to sve precvikam za čas posla. Bit´ će k´o u filmu “Nestalo struje u 60 sekundi”, he, he – naceri se Ćelavi i pokaže svoje prorijeđeno zubalo, koje je izgledalo kao “sirotinjska taraba”, kako je primjetio Kljun, peti član ekipe, ujedno vlasnik najvećeg nosa u kvartu pa je i njegov nadimak bio logičan…
– Uskladimo satove, gospodo – reče Glavni, stiščući sitnu tipku na prastarom kvarcnom satu kupljenom u Trstu krajem sedamdesetih – Sad je tri i deset. Ako Brzi stigne s autom na vrijeme, krećemo točno u pola četiri. Jel´ imate svi maske i alat?
– Imamo gazda – odgovoriše u glas, glasom nestrpljivaca, koji jedva čekaju polazak u akciju…
– Znači, prvi objekt je najvažniji! – prede dalje Glavni. Moramo bit´ brzi i tihi. Kad riješimo prvoga, razdvajamo se… Idemo po dvojica u grupi, kupimo sve po planu, utovar, pa crta! Evo Brzog s kombijem! ´Ajmo, svi na svoja mjesta!

Ćelavi se sjurio prema trafo stanici na početku ulice i za tili čas ulica je bila u mrklom mraku. Mrki je prošaptao u motorolu:
– Munja zove Grom, rasvjeta riješena, Grome potvrdi prijem!
– Grom sluša, bravo Munjo, idi sad na svoju pozciju. Grom zove Lucifera, prijem!
– Lucifer ovdje,r eci Grome, tirlijup, šššš – zacvrkuta uređaj tiho…
– Pokupi Ćelavog i provali u objekt 01. Uzimajte samo vrijednije stvarčice, odjebite s bespotrebnim sitnicama! Jel´ može, over, pirlijup kššš…
– Može, krećemo!

Sve se odvijalo munjevito i uigrano. Raspoređeni u dvojke, navalili su istovremeno na sve kontejnere u ulici. Letjeli su poklopci, vadile su se plastične boce, željezni artikli i poneki komad namještaja. Brzi je klizio kombijem otvorenih vrata, a ekipa je ubacivala plijen vješto i bez bespotrebnog rasipavanja po ulici.

Stigli su već i do posljednjeg kontejnera, onog za glomazni otpad, kad je stvar pošla po zlu… Policijska patrola, čiji su se momci taman probudili iz drijemeža, dobila je dojavu da se nešto čudno događa u ulici nedaleko njihovog položaja. Budući je nestalo i struje, savjesni građani alarmirali su Elektru, zvali vatrogasce, specijalce, komunalne redare, hitnu pomoć i veterinarsku inspekciju, jer se osjetio jak smrad, navodno iz kontejnera. Zvali bi i toksikološki zavod, ali oni rade tek od 8 ujutro… Jake snage očuvanja reda, komunalnog reda i higijenske ćistoće grada stegle se neprobojan obruč oko lopova, koji su upravo praznili najvrijednije sadržaje kontejnera i brzo ih vezali lisicama, poslovično grubo ih ubacujući u “marice”, jednog po jednog. Pospani stanari radoznalo su virili kroz prozore i dobacivali s balkona:
– Tako vam i treba, bando bezobrazna! Više čovjek ne može ni smeće sačuvati!
– Jebo vas Bandy, nosite njemu smeće na čuvanje, papci! – uzvraćali su friško uhićeni lopovi.

Sutradan je organizirana konferencija za tisak na kojoj je Policija priopćila:
U Zagrebu je sinoć uhićena najveća skupina organiziranog kriminala, koja se specijalizirala za otuđivanje smeća iz kontejnera. Po dosadašnjim saznanjima, ova dobro uigrana skupina djelovala je gotovo po svim dijelovima grada, uglavnom pod okriljem noći, a krim obradom je utvrđeno kako su, u periodu od Uredbe gradonačelnika o kažnjavanju osoba zatečenih u otuđivanju sadržaja kontejnera do trenutka uhićenja, izvršili nekoliko stotina provala, počinivši time znatnu materijalnu štetu. Otuđeno smeće, ponajviše staklenu i pet ambalažu, prodavali su po diskontima, te tako priskrbili protupravno stečenu materijalnu korist. Iz obavijesnih razgovora s nekolicinom svjedoka opravdano se sumnja da su u provođenju svoje kriminalne rabote imali i pomagače, i to iz redova komunalne službe, a za realizaciju i stjecanje materijalnih sredstava koristili su maloljetne osobe, koje su za njihov račun prodavale otuđeni otpad. Nakon ove dobro sinkronizirane akcije Policije, Uskoka, Antiterorističkih postrojbi i Komunalnog redarstva, očekuje se veći red i mir na ulicama, kao i sigurnost građana i njihova smeća.

Sudionici konferencije za tisak, na žalost, nisu ispred sebe izložili izuzete zaplijenjene komade smeća, kako je to uobičajeno kada se radi o uspjesima u borbi s krijumčarima i lopovima. Ispada da je smeće opasnije od droge. Valjda.