Poškakljaj me, maco
Ma koliko se ponosili time što valjda jedini na svijetu znamo točan datum postanka grada – Karlovac je grad kojem su, uz mnogo epiteta i pohvala, ovih dana udijelili jednu gorku “Zlatnu malinu”! U istraživanju jednih novina, nije važno kojih, novinari su na prepad zaiskali od Karlovčana da ih nasmiju. Rezultat – jad i bijeda!
Od svih gradova u Hrvatskoj, Karlovac je dobio najmanje bodova!? Ispali smo mrgudi, nemaštoviti namćori, preozbiljni do bola. Dobro, do jaja… Uzalud četiri rijeke – naše ljepotice, đaba parkovi i Zvijezda, tranzitna važnost, slavna povijest, braća Seljan, Darko Domijan, Mrkvica, Karlo, Grdina i Pjer Meničanin. Ova namrgođena i “makni se od mene” masa, koja obitava na močvarnom tlu Karlovac grada, očito je operirana od humora, zabave, opuštanja. A da je provedeno istraživanje o traču i ogovaranjima, mislim da bi pomeli konkurenciju hametice…
Osobno sam se sto puta uvjerio da ovaj grad ne zna za zajebanciju. Točnije, građani. Pogotovo oni, koji su zasjeli na kakvu dobro plaćenu funkciju pa su time stekli i ozonski omotač oko svog vrijednog lika i (ne)djela, da im svaka i najmanja zafrkancija na njihov račun smeta jače nego izostanak erekcije u odsutnom trenutku. Evo nekoliko uspomena…
Tamo, sredinom devedesetih, na početku voditeljske karijere, angažirao me Kud “Matija Gubec” da im vodim program u povodu obilježavanja 60-te godišnjice postojanja. Sinopsis je bio bolno dosadan i sterilan pa sam ga ja, mlad, naivan i zaigran, malo doradio i ubacio tek nekoliko dosjetki, da baš to ne liči na komemoraciju s pjevanjem, već na zabavu i veselje. Uzalud smijeh i pljesak publike, na kraju me tako obrisao autor teksta, kao da sam mu opljačkao kuću, zadavio psa i mačku i izvrijeđao punicu!
– Kako si se samo usudio mijenjati napisano!?
Da sam dirnuo u nedodirljivo, uvjerio me prilog u dnevniku moga tad matičnog radija, u kojemu me kolegica novinarka “oprala” jače nego Svetozara Marjanovića i cijeli “Kordunaški korpus” u netom završenom ratu… A ja sam se samo malo htio… Dobro, ništa.
Po nosu sam dobio i nekoliko godina kasnije, za vrijeme održavanja jednog od mnogih propalih i uzaludnih “Novogodišnjih sajmova”, na karlovačkom Starom placu. Grad je organizirao estradne uzdanice, razapeo šator, uveli su u “čador” čak i nekakvu peć koja je trebala kroz debelu cijev zagrijati prostor, koji je danima pa i noćima zjapio prazan. Bilo je hladno, piće je bilo ledeno i skupo, a Stavrosa i Pejakovića gledali smo svake godine po nekoliko puta. Pjevali su na svakoj “Pivarijadi”, Maturijadi, na Danima Duge Rese, Ozlja, Draganića… Raspored pjesama već smo znali napamet… I puče ta priča, kao i mnoge, na teret poreznih obveznika, ali nikome ništa. Jedino sam ja dobio obrisanac jer sam, kao voditelj priredbe, u svom jutarnjem programu izjavio da manifestacija i nije mogla bolje završiti, nego debaklom, jer: Organizator je gradska tvrtka “Ka- tur”, a grijali smo se kroz debelo crijevo pa je logočno da je sve otišlo “vrit” i da smo prdnuli na rosu, točnije, na mraz! Direktor te tvrtke toliko se naljutio, da bi me vjerojatno s guštom istukao, samo da je bio malo snažniji i odvažniji.
A da ne spominjem sve zamjerke na imitiranje gradskih, županijskih, stranačkih čelnika… Ma koliko to bilo nježno i u granicama pristojnosti, ne vole čimbenici da ih se citira, a pogotovo imitira govor tijela ili šala s nečijim atipičnim naglaskom za naš kraj. Daj malo druge, mene nemoj. Hadezeovci kažu: udri malo po “crvenima”, oni misle da bih trebao “žute”, itd., itd… Ako imitiraš Papu, ne valja. Zašto Tudjmana? Zašto Rojsa… Uvijek ima zamjerki na izbor mete. A ja bi se samo malo zajebavao…
Ne ide to kod nas samo tako… Uostalom, kakvi su nam “Fašnički ričeti”!? Ma koliko se ja upr´o, nisam se uspio nasmijati ničemu. A zašto? Piši, ismijavaj, ali nije zgodno baš da naše odereš… Kakvo je stanje s humorom i zabavom u Karlovcu, možda najbolje oslikava moje osobno zapažanje da se najbolje zabavljaju starci!? Svaka fešta u Domu “Sveti Antun” ima više naboja i zabave od mnogih “brijačina” puno mlađe populacije. Piša se u gaće (ne samo zbog slabog mjehura), već zbog nepatvorene zabave i zajebancije bez zadrške i fige u džepu. Starost – ludost! Ali nitko se ne vrijeđa niti ljuti. Samo daj! Eto, pored svih medija u Karlovcu, najzabavnija i najslušanija je… znate već, da se ne hvalim. RM. Smijem se, dakle, postojim – reče netko mudar onomad.