Karli(č)na kost
Moj prijatelj, neka bude Pero poštar, ovih mi je dana donio jednu pošiljku jer nije znao što bi s njom. Adresa nepoznata, pošiljatelj sumnjiv, kuverta puna čudnih mirisa, a mogla bi biti nekakva psina jer naslovljena je na Antu Gotovinu!?
Iskusni listonoša, koji se u karijeri nanosio svakojakih pisama s “lancima sreće” koji se ne smiju prekidati, jer donose strašne nesreće onima koji se drznu takvo što zugužvati i baciti u smeće, bio je malo zabrinut zbog te čudnovate pošiljke pa je riješio skinuti teret sa srca i brigu iz torbe… i obratio se meni.
– Evo, ti otvori, pročitaj. Vidi je l´ neka zajebancija ili slično… Ja se s tim ne bi zamaral, moram ić´ doma krumpir sadit´, ajd´ Bog lepoga dana…
Uzmem ja kovertu, malo je ponjušim, onako čisto instiktivno, seljački, da čujem kako “diši”. I stvarno – naslovljeno na uhićenog generala. Piše – adresa privremeno nepoznata, predati Anti na ruke ako ga ugledate!? Pošiljatelj: C.d.P – Den Haag. Septembar 2005. Ma, vjerojatno još jedno cirkularno pismo, odaslano u milijun svjetskih poštanskih ureda, pomislih neupućen i otvorih kovertu. Piše ´vako:
Dragi Ante!
Pišem ti ovo pismo u kasni noćni sat, evo, na haškoj crkvi baš je tukla ponoć. Sigurno se pitaš što ja tebi pišem, kad sam sve napisala u optužnici. Eh, Ante, dear Antony, Antisha ili kako da ti ljepše tepam, I don´t know, nisam ja tako gadna baba, kakvom me ovi tvoji u Kroejša hoće prikazati… Oh, kad bi samo znao kolike sam noći provela budna, misleći o tebi… Tvoj sam picture, je l´ sliku, stavila na noćni ormarić i sanjarila da si tu kraj mene. Ante, ti si tako muževan, lijep, opak, istovremeno u meni pobuđuješ majčinske instinkte, a još više one druge… Srećom da mi je plaća solidna, jer tko bi nakupovao svo ono donje rublje koje sam u vrijeme apscinencijskih kriza mokre trgala, gužvala i bacala u smeće. Dugo sam se borila protiv te proklete strasti, ali nije išlo… Joj, što bi ti radila… Da samo znaš, odmah bi se ostavio ćorava posla i lunjanja svijetom kao progonjena zvijer i predao se. Predao se meni. A ja dobro znam što bi i kako bi s tobom. S nama, Ante.
Znam, tebi je to smiješno, svinjo muška, šovinistička. Tvoj kurvanjski mozak Alfa mužjaka niti ne može apsorbirati signale jedne starije žene, koja te toliko voli i želi. Da, želi, samo za sebe. Oni musavi Srbi, kurvini sinovi, onako neobrijani i stalno bazdeći po rakiji, rekli su da sam ja “ni baba ni deda”. A ja sam svaki tjedan u fitness, wellness, beauty centrima. Depiliram se redovno, vježbam i živim zdrav život. Putujem stalno, svi me se boje. Kad sam živčana i napeta, a zbog tebe koji mi se ne javljaš, odem u Zagreb, tamo se izvičem, prijetim, svi se useru pa sam malo bolje. A samo jedna tvoja riječ bila bi dovoljna da svima bude dobro. Tvoja Dunja (čula sam da je to naziv za voće u vašem jeziku) već je uvela čekajući te, muškarčino. Kao dunja na ormaru. A ti samo bježiš… Briga te za žene koje te vole i žele ti pomoći. Ti daješ intervjue Pukaniću i lunjaš po jahtama i trošiš se s djevojčurama koje ti ništa ne mogu dati, osim kakve spolne bolesti.
Zato, Ante, pamet u glavu. Javi se, dođi k meni, ja ću se pobrinuti da to suđenje bude brzo i bezazleno. Bit ćeš kriv samo za kaos u prometu, koji je nastao između 04. i 08.08.1995. u sektorima Sjever i Jug, i eventualno za dva slomljena kotača na traktoru “Zetor” i “IMT” i nekoliko lakših ozljeda, koje su zadobile babe u okolici Benkovca, dok su trpale ovce u kola i hvatale svinje po dvorištu pa iščašile nogu! Tada bi bio moj i samo moj, dear Ante. Razmisli pa se javi.
P.S. Bikini zonu sam uredila po posljednjoj modi! Ma, mrak! Ako dođeš, ti ćeš je prvi dirnuti svojim moćnim rukama… Ahh, ne mogu više… tresu mi se ruke… Tvoja bi te Karla uvijek pustila na svoju karlicu, karličnu kost… Budi pametan. Ja sam tvoj most na putu prema sreći.
Tvoja C. del Ponte
Vita jela, zelen bor, molim brzi odgovor. Cmok, kiss, pusica… Ma gdje bio, pokvarenko jedan…
P.P.S. Svakako se predaj u uniformi, tako ti dobro stoji! He, he, znam da ti dobro stoji, mangupe dlakavi… Laku noć! Jutro je blizu, putujem u Beograd, ako si usput, navrati, moja ti je karlica uvijek otvorena… A znaš ta sam ti ja u životu v(l)ažna…