Čudna je ta ljubav
Ime mi je Lastavica Ptić. Dolazim iz slavne obitelji lastavica. Najviše od svega na svijetu voljela sam Lastavka. On je bio odabranik mog srca, iako su mi svi govorili da se njemu sviđa moja susjeda Lasta Lastić. Drugi su bili u pravu. Jutros sam ih vidjela kako, držeći se za krila, nespretno lete iznad široke rijeke.
Lastavko me jako razočarao, a Lasta povrijedila. Ipak mi je susjeda i, kako sam donedavno mislila, dobra prijateljica. Zbog te ružne, grozne stvari koju su učinili, odlučila sam pobjeći od kuće. Već sam sve spakirala. Evo, krećem. Letim preko one iste široke rijeke, iznad koje se dogodila ta strašna tragedija koja mi je uništila život.
Toliko sam se zamislila da nisam ni primjetila da je ispred mene drugi ptić. Zabila sam se u njega i oboje smo kratko padali, a onda se zaustavili. Iznenađena, podigla sam pogled i ugledah najljepšeg ptića kojeg sam ikad vidjela. “Bok, ja sam Vrabac. Kako se ti zoveš?” – upitao me. Nisam mu mogla odgovoriti jer sam zaljubljeno gledala u to anđeosko lice i samo se smješkala. Odveo me kući. Znao je put jer me prepoznao. Ipak sam ja kći svjetskog prvaka u letenju.
Kod kuće sam progovorila. Ispričala sam mu se zbog sudara, a on se samo dugo smijao. Pričali smo dugo, dugo… Mislim da sam pronašla ljubav svog života. Samo se nadam da neće završiti kao ono s Lastavkom. Doduše, Lastavko me nikad nije ni volio.
Ozana Valent, 6.b Osnovne škole Turanj
Ako ste mislili da ste promašili stranicu – niste. Gore napisani rad, istina, objavljen je u ovotjednom broju Karlovačkog tjednika, u sklopu rubrike literarnog stvaralaštva osnovnoškolaca. Autor rada moja je starija kćer pa sam si uzeo očinsko pravo da malo posudim napisano za svoju domaću tjednu zadaću, tzv. (O)blog. Učinio sam to iz nekoliko razloga. Prvo, običaj je da roditelji djeci pomažu u pisanju zadaća, a ponekad sve sami napišu pa, kad učiteljica skuži, pa još otkrije malo pravopisnih ili stilskih brljotina, s guštom iskriža crvenom olovkom uradak i slavodobitno poentira porukom:
Ponoviti gramatiku, dati učeniku da sam pokuša misliti… Dobar (3)
Zato sam ja sada prepisao zadaću od kćeri i to rad koji je dobio čistu peticu, još k tome završio u novinama!
Drugi razlog za ovo posezanje u obiteljske resurse je taj što nam je ovo očito tjedan medijske ofenzive. Naime, u emisiji RM-a “Iz druge perspektive” Duško Lokin nas je propisno ishvalio, kao širu obitelj i moju malenkost posebno. Lijepo je to kad tetak, koji je godinama već zvijezda, ne plovi zvjezdanim stazama taštine i nedodirljivosti, već postupi tako ljudski toplo. Uostalom, priznajte, bolje da mi je tetak Lokin, nego npr. Tetak Ðuro Utješanović!
By the usput, pridodavši najave za Biciklijadu, gdje ću se opet vrzmati oko mikrofona, foto aparata i kamera, Valentoflacija je potpuno zaokružena. Sve po onoj staroj – nisam nježan, al´ sam neizbježan, nisam zgodan, al´ sam neophodan… Ako je Anto mogao prepisati magistarski rad pa mogu i ja valjda “munuti” nekoliko redaka svojoj mezimici. Samo da ona ne sazna za to, inače sam u banani… Da, u banani, u kašeti banana…