Kockasti i skockane

Rat je bio krasna prilika za sveopće zbližavanje i prestanak trvenja među susjedima, rodbinom, pa naravno i u obiteljima. Neposredna opasnost koja je vrebala, načas je otpuhala sve one svakodnevne gluposti i sitne sebičnosti, kaprice i nepopustljivosti, bez kojih se više svakodnevica nije mogla zamisliti. Točno da se tad osjetila povećana tolerancija, briga, skrb i želja da se sve dobro završi, ako je moguće bez šteta, žrtava, nevolje…

Ali, prođe i to vrijeme, utihnuše sirene, topovi su pospremljeni u skladišta, ročnici više ne idu u vojsku, naši momci u odorama čuvaju mir u mnogim svjetskim pripizdinama, gdje je brat na brata oružje digao. Kako je rat zbližavao, mobilizirao i do krajnjih granica uzdizao nacionalnu i svekoliku čast i ponos, tako danas nogomet čini isto, ali i potpuno drugačije, istovremeno. Nacija je ovih dana sva u kockastom, promućurni i uporni slikaju se po Beču i Klagenfurtu, važno daju izjave za medije i šalju dobru poruku u svijet. Drugi čuče po trgovima, birtijama, domovima i strepe nad Pletikosinom mrežom jednakom brigom, kao kad im je beba imala temperaturu, osip, kolike…
Ajmooooo!!!! – urlaju glasovi iz reklama. Krunicu u ruke, ´ajd dobro, i konzerva piva dio je folklora, pa u boj i molitvu za pobjedu naših momaka. Tu sve štima.

Ali, gdje je zapelo… Kao i obično, između nje i njega. Ako već moraju za vrijeme utakmica boraviti u istoj prostoriji, onda se točno vidi tko je pao s Marsa, a tko s Venere. Znate ono, kumovi došli na kavicu, a utakmica samo što nije počela. U studiju HTV-a ushićena atmosfera. Ćiro, navijačice u kockastim minicama, reperi na stejđu repaju, sve puca od ufanja i nade u pobjedu.
– ´Ajde, ´ajde, uđite, voda već kuha. Sa´ će kavica – cvrkuće domaćica, otvarajući vrata.
– Kume, simo dođi. Pusti babe nek srču kavu, evo pivice za nas! Dobro, nije baš pivica, nego prava “zidaruša” od dve litre. Mrzla, taman…
– Ej, pa i mi bi gledale utakmicu – zavapi kuma 1. Zovite kad počme – hi, hi, baš se guštam gledat malo komade kak se znoje i muče!
– Možete gledat´ samo ako nećete kokodakat´ i zapitkivat´ gluposti k´o zadnji put, kad su naši oderali Engleze, a ti pitaš “ko je od naših zabil tricu”!?I Zakaj sudac ne sudi “prestup”, nego nekakav “opsajd”…
– Bit ćemo dobre. Evo vam malo sira i čipsa, samo nemojte rastresat po tepihu, k´o prasci…
– ´Ajd tišina, himna svira – važno graknu kum 2. Oba kuma ustadoše i s rukom na srcu gađaju stihove “Lijepe naše”.
– Kaj se i mi moramo držat za sisu? – promrmlja kuma 2, smijuljeći se.

A onda je počelo. Mužjaci su se uživjeli sto posto, a njih dvije su udarale kontru:
– Ma gle ti ovog razmaženog Kranjčara, niš´ ne igra, samo ravna frizuru – bijesno će kum 1.
– Baš je slatki mali Niko. Tak´ bi mu rado dres popeglala! – počne podjebavati kuma domaćica.
– Ma ni stari mu nije loš. Sad bolje izgleda nego kad je igral. Onda je bil sav k´o splašen – prisnaži kuma u gostima.
– Jebem te traljava, Čarli! Daj, ukliži muški, sreži ga, kaj ga gledaš! – nova paljba muškadi…
– Mmm, baš je macan ovaj Ćorluka Modrić, pobudio je u meni majčinske instinkte – promuca kuma 1.
– Kuš, kvočko! – pjeni se njezin suprug. Nije to isti igrač! Vedran je Ćorluka, a Luka je Modrić, a ne Ćorluka Modrić! Aaaa u pi… ma…, evo, dobili smo gol bez veze!
– To ste vas dvije krive – složi se kum 2 razočarano. ´Ajte bilo kuda. Nema s vama sreće u tekmi!

Žena na brodu, žena na utakmici, isto zlo i naopako… Kume si namignu, zavjerenički se taknu koljenima, pa polako šmugnu iz zadimljene prostorije. Nastavak prepuštam vašoj mašti.