Splet narodnih pjesama i proto-kola
Ala ludila! Sinj, Alka, kiša, nervozni konji, pogotovo vojvodin at, pokisli Cvitković i njegov “alkarski Štimac”, dišpet i ponos Hrgovićevih i uzvanici. Eh, uzvanici… Velika je nevolja kad se Srbi i Hrvati namjere jedni na druge, velik je “belaj” kad Al Ka ida podmuklo napadne, frka je kad BBB i Torcida ukrste koplja i bengalke, ali sve je to blaga ljetna kišica, sve je to kamilica, u odnosi na sraz Protokola, braćo i sestre, dragi vjernici…
Žrtve se broje na tisuće riječi priopćenja i reagiranja… Trese se zemlja, poljuljaju se sami temelji monetarnog sustava, a dogodi se i poneka prijevremena menstruacija i omanji živčani slom, što ćemo uzeti kao neizbježne, kolateralne žrtve situacije. Kad se tako na sinjskom bojnom polju ukrste Državni, Vladin i protokol VAD-a, tu se teška bitka bije, tu trava više ne raste, a kamoli konoplja indijska… Čija će guza koju stolicu grijati, čiji će sako očešati odoru, čija će šapka mjesto čuvati za pobočnika, izaslanika… To su pitanja o kojima nam opstojnost mlade države ovisi, to su rješenja inflacije, vanjskoga duga i prečice u EU…
Rezime: Ivo i Luka malo su se, kao, zapjevali na Šolti pa nisu stigli u Sinj. Autom daleko, konjem neudobno, a u helikopteru je još ona zloglasna spužva pa bolje malo u miru izist ribe i gucnit bevande, nego sjedit u onoj sinjskoj kaleti uz tamo nekakve likove što jako viču, a i čuje im se kapula iz usta, a pomalo i ispod ruku se čuje… Stipe je otišao do Ðingis-kanove konjice pa se riješio brige oko smještaja na svečanoj tribini, a nešto ministara je ipak sjelo gdje su ih domaći protokolarci smjestili.
Sajam taštine je počeo, kiša je zajebavala, a Andrija Hrgović je pokazao kako je njihovo časno prezime zaista nepotrebno došlo na zub divljacima i mamlazima koji si dozvoljavaju sve i svašta. Istovremeno je brat Mirko odlično igrao po lijevoj strani modre livade na Maksimiru pa valja zaključiti da su vikend obilježili Good Hrgović Boys. Kad se alkari osušiše, mačkule utihnuše, pršut kad se izija, vino kad se popilo, nastala je paljba iz topova protokolaraca… (Zar se nije i onaj top u “Kapelskim kresovima” zvao “Protokolac”? Ma je, sto posto…) Tko je važniji, tko je jači Državno, Vladino, Alkarsko, koga bi Gospa sinjska kamo smjestila, da ima tu moć… Ili bi Ona, iznervirana, požalila što je uopće Turke zaustavljala prije 300 godina pa sada, evo, tako dovela Sinjane u neugodnu situaciju.. Oni su bili kao onaj Buridanov magarac između dva jednaka plasta sijena… Tovareća posla, eto, šta ćeš…
Kako ubuduće pomiriti i uskladiti taj rašomon i taj očito nedorečen slijed važnosti dužnosnika, kad se nađu zajedno na istom mjestu!? Mora li Sabor izglasati jasan zakon, u čijem će naputku za sprovođenje biti nactrane tablice s rasporedom sjedenja i redoslijedom govornika? Ipak, čini se da bi najbolje bilo uvesti u škole novi premet: “Osnove protokola za početnike”, a “Protokol za napredne” kao izborni predmet u srednjoj školi. Očito, koliko je važan Vjeronauk, tako je važno znati gdje tko treba sjediti… Svaka čast Bogu, ali ovi bogovi nam ipak kroje sudbinu u ovoj Dolini suza, pa valja im ugoditi, da se ne naljute pa ošinu bičem Božjim po nama siromasima. Što duhom, što siromasima na tekućem računu, kreditima bremenitim…
Ma, raduje me samo što će gore negdje svi biti ipak smješteni po Božjem protokolu. Pa kad nas svećenik, hodža ili proto-kolarac isprate u Raj, Pakao, Ahiret ili kud već, bit´ će to po zasluzi, a ne po važnosti funkcije ili po stanju na off shore računu… Evo, bila je ovo jedna smotra pravog, domaćeg izvornog folklora, u kojem sam vam dočarao splet crijeva… Joj ,ne… Splet pjesama, plesova i (proto)kola iz naše bogate baštine. Nastupili su KUD “Ivo Šoltanin” iz Dugobaba, Folklorni ansambl “Izaslanik” iz Orahovice, Pjevačka skupina “U sridu” iz Protokolišta Donjeg. Kao specijalni gosti, publici su se predstavila nakupina “Tri terora”. Kraj. Odjavna špica. Odabrao: Ðelo Hađiprotokolarević.