Prozor stare majke

Valjda to dođe s godinama. To da čovjek na pragu svih godina, osim dvadesetih, brzo zaboravi kako se kao balavac osjećao, što je mislio o svijetu, o starijima, o glazbi, kako je zamišljao sebe kao četrdeseto, pedeseto i tako dalje godišnjakom. A još kad se dohvatiš kakve gitare ili bilo kojeg drugog instrumenta i kreneš mijenjati svijet, kraja na vidiku nigdje nema i nitko tom dojučerašnjem dojenčetu nije ravan…

I treba biti tako, dobro da je tako. Sjetite se kako smo doživljavali ekipu koja je u školu dolazila obučena u hlače popeglane na crtu i košulje “DTR”… Štreberi, seljoberi, niža rasa, tabula rasa… Traperice, majko, kupuj il´ me nema! Dok nisam od tetka Lokina iskamčio prve Levisice, bio sam mu dosadan i naporan, gotovo jednako kao sad on, kad mu valja promovirati nove pjesme u eteru. Pa neću valjda nositi one gluposti poput “Super Major” ili “Bill i ruža” traperice, koje je osmislio neki samoupravljački kreator u trenucima najveće inspiracije!

– A, kaj im fali!? Traperice k´o traperice… – izricale su majke herezu, ne znajući što čine.

I prođe vrijeme buntovništva brzo, prebrzo. Polagana predaja, kako bi rekao Goran Tribuson ili vojni udar – puč, kako je ustvrdio moj kum Mile, koji se odmah nakon vojske odrekao bubnja, pisanja buntovnih pjesama i lutanja Fićom. Oženio se, skućio, zaposlio, dobio djecu, završio fakultete, uspio u žvotu. Prije “Armije” neobrijani “bunđija”, poslije SMB drila uzoran obiteljski čovjek, koji je, istina, nastavio mijenjati svijet drugačijim načinom i sredstvima. Čini se da, kako raste dioptrija i navlači se mrena na oči, tako se mijenjaju i pogledi na svijet. Slika se zna gadno iskriviti i biti poprilično mutna.

Najnoviji primjer trusnosti stavova i uvjerenja dogodio se opatijskom pjevaču, kolumnistu, pjesniku i hipohondru i vođi narcisoidnih frikova estrade D.T. Šajeti. On se poigrao čuvarom srednjestrujaških bubnjića na jednoj fešti, gdje je on bio u glavnoj ulozi. Evo, copy-paste:

Ovih je dana na internetskom forumu popularnog portala rirock.net, mrežnom okupljalištu mladih alternativaca iz našega grada i okolice, osvanuo proglas kojega prenosimo u cijelosti:
– Pozivamo svih da dođu podržat koncert “Rockom protiv Šajete”. Možda nemamo para za dobar razglas i da to sve bude k’o na koncertima od »Metallice« ili »Exodusa«, ali mi živimo za tu muziku svaki dan, sviramo je iz zadovoljstva, a ne zato da bismo pobrali lovu, kao neki dotični likovi, pri tome općenito mislim na našeg dragog prijatelja Dražena Turinu Šajetu, koji ne samo da pjeva na “playback”, nego je dvolična osoba kakvu svijet još nije vidio. Zato molim sve ljude koji žele čuti dobrog starog rocka koji nije mrtav i nikad neće bit, da dođu 23. kolovoza u Caffe bar Marija (između Glorie i Kampane u Iki), s početkom u 19 sati, jer tamo će bit samo rock, punk i psihodelija, da dokažemo našem prijatelju da nam niko nije pomogo, a posebno ne, kako on navodi, “tatice”. Ulaz je besplatan, to se ni ne pita.

Punkom protiv kolumnista
Gnjev mladih rokera, koji stoje iza koncerta “Rockom protiv Šajete”, probudio se 1. kolovoza, i to u centru Ike, gdje je održana tradicionalna ribarska fešta u organizaciji tamošnje udruge mladih. Uz službene zabavljače te večeri, “Company band” i Šajetu, svoj su nastup, pred domaćom publikom, odradili ikarski punkeri “I Ate You Mamma”. Mladi su alternativci s organizatorom dogovorili tridesetminutni nastup, no, nakon svega desetak minuta svirke, headliner ribarske fešte Dražen Turina Šajeta skinuo je mlade punkere s pozornice, uz obrazloženje da im na pučkim veselicama, među polkama i srdelicama, nije mjesto. Tjedan dana poslije fešte, u svojoj tjednoj kolumni koja izlazi u Novom listu, komentator Dražen Turina Šajeta suptilno je objasnio klincima da je rock & roll mrtav, te poručio njihovim roditeljima, propalim starim rokerima, da ne sređuju svojoj djeci gaže jer od toga ne može biti ništa. Kolumna je naljutila punkere…

I kaj sad, Šajo moj? Vrag je ´zel šalu, a ljuti punkeri nabrusili gitare i pirsingovane jezičine! Jasno je da takvoj svirci nije baš mjesto na fešti od žderanja, podrigivanja i poskakivanja, ali… Pa da je sam Osama bin Laden došao zavijati u Iku, otrpjeli bi ga malo… Ovako je Šajeta ispao pravi komesar fešte. Nešto kao ona famozna “Komisija za šund”, koja je onomad oporezivala nepoćudne izvođače i procjenjivala što je socijalističkom uhu prikladno, a što nije. A protiv takvih se, kao mladi punker, žestoko bunio i pisao pjesme o anarhiji i slobodi. Sad se klinci nepoćudni, a on je podoban uz “Mesića na ražnju” i “Leteću Barbaru”…

Da ne serem po drugima, i sam se ponekad upitam što to moje glasnice pjevaju na svadbama i gažama. Neću otkriti toplu vodu ako kažem da se “kuruza” svirati mora, ako ćeš na lokalnoj, a tako je i na globalnoj sceni, opstati. Ja nisam kriv što je tati od mladoženje broj 1 na njegovoj vječnoj top listi “Ja se konja bojim”, a ne “Satisfaction” ili “Whola lotta love”… Što se na “Danima piva” mora svirati “Fešta” i “Da te mogu pismom zvati”, a često se traži i “Prozor stare majke”, pošten i pjevan narodnjak bez turbo arlaukanja i zavijanja…

Uz “Born in USA” se uživa i gušta, a svirajući “Drmeš” i “Zvijezda tjera mjeseca” plaća se struja, tanka benzin i kupuju tenisice djeci. To je tako i mo´š ga grebat. Uklopi se ili odj…! Baš zato ne odobravam ove šajetarije. Nek´ se malo strpi, ako ga zdravlje posluži, dočekat će da isti ovi ljuti punkeri pjevaju “Brkicu” na fešti u Ičićima 2021.

P.S. Šajo, rock još nije umro. A ka´ će, ne zna se…