Konja za kraljicu

Jesen je zaista vruća. Tu stupidnu najavu papagajski ponavljaju mediji svakog ljeta, najavljujući još jednu ‘vruću političku i inu jesen’.

Ispadne da je svaka godina izborna ili predizborna, pa se stalno puca iz teškog naoružanja. Medijskog, propagandnog, svekolikog. Nažalost, ove se jeseni puca iz sveg raspoloživog oružja. Onog pravog, koje ne uzrokuju duševne boli, već fizičke, najčešće sa smrtnim posljedicama. Ubojstva pištoljima, eksplozivom, premlaćivanja šakama, šipkama, ‘bezbolnim’ palicama… I sve to uglavnom u Zagrebu, usred bijela dana…

U takvoj depresiji treba naći temu za napisati domaću zadaću – (o)blog, a da je bar malo opuštajući i ne drvi po temama od kojih se dobiva čir, katar želuca ili tikovi… Mislio sam blajbati s nastave ovaj tjedan, a onda su me spasili – jedna plemenita životinja, jedna žena plemenitaške krvi, jedan nogometni sudac i trener ekipe koju je taj sudac, navodno, oštetio…

U susjednu Sloveniju, gdje je postizborno stanje, stigla je u prvi službeni posjet britanska kraljica Elizabeta s mužićem i ino-ministrom svoje zemlje, svi su bili na nogama… Ustrčaše se susjedi, protokolarci smišljali sve lagodnosti i pogodnosti da udovolje gospođi u godinama i njenoj pratnji. Iznosila se najbolja jela, pokazivale se prirodne ljepote, kušala se najbolja vina i sve kako treba biti. Ipak, mene je najviše razveselila vijest da su kraljici odlučili pokloniti konja!? I to ne, naravno, bilo kakvog, nego plemenitog Lipicanca, čije puno ime i prezime u startu oduzima dah: 085 Favory Canisa XXll, najljepši u ‘svojoj klasi’…

Što će Elizabeta s njim, nije poznato. Uglavnom, poznata je izreka: ‘Dala je kraljicu za konja!’ To se, naravno, odnosi na brižne majke, koje udaju svoje kćeri za razne bitange. Tako kćer uvijek ostaje tatina i mamina mezimica, dakle, kraljica, a zet je u pravilu – konj!? Iako ta životinja ničim ne zaslužuje da bude sinonim za nešto loše, lijeno… Ali, malo kada se zaista dogodi da se kraljica uda za princa na konju, pa žrtva kraljice za konja dokazuje da punice rijetko dobro igraju šah pa znaju žrtvovati pravu figuru u pravo vrijeme… Tako često, umjesto zamišljanog princa na konju, princeze završe ispod istog konja, nastavak znate…

Drugi konj se ukazao Britancima u obliku nogometnog suca Darka Ceferina. On je sudio utakmicu Portshmoutha i Porta u euro-kupu. Po mišljenju trenera Redknappa, oštetio je Otočane u ključnim trenucima, poništivši im pogodak, uz još grešaka tijekom utakmice, pa je glatki poraz od 0:3 Redknapp protumačio riječima:
– Naravno da smo izgubili kad nam je sudio onaj konj iz Slovačke, ne, Jugoslovije, ma iz kako ste rekli? Slovenije!? Pa igra li tamo netko nogomet…. – zavapio je coach ‘mornara’ iz lučkoga grada na jugu Engleske.
On vjerojatno pojma nema da mu kraljica dovodi još jednog konja iz te brdovite zemlje, za koji je on jedva čuo. Možda mu Niko Kranjčar šapne kako se mi ljubimo sa ‘bečkim konjušarima’, kako ih je onomad nazvao prolupali Bora Čorba…

I na kraju, afera s konjima Alkarskog društva iz Sinja. Navodno su konje, koji su trebali doći iz Engleske, plaćali skupo nekome tamo, a onda uvozili izluženu kljusad iz Mađarske!? Istraga je u tijeku, a konji mirno ržu, zobi ne nedostaje, a treninzi za Alku, Baru i Čoju će na ljeto… Konji uče hrvatski jer Alkari nisu sigurni moraju li im naređivati na mađarskom ili engleskom jeziku…?

Sjetio sam se još jedne izreke, koju je, navodno, u prošlom stoljeću skovao nekakav jebežljivi i promućurni grof:
– Kad pregovaram s poslovnim partnerima, govorim engleski. Ako zavodim dame, koristim talijanski ili francuski jezik. A kad naređujem svome konju, činim to isključivo na njemačkom jeziku!

Kao sve veći konj ‘Sivac’, ržem postojano, grebem kopitom, jedem sve što mi stave u jasle i slobodno me zajašite… Ne trebaju vam mamuze… Frrr, njiha, điha…