Tvrda stolica

Mjesto radnje: Područna škola Sračinec. Sat razrednika, tema – izlet u Zagreb. Učitelj: Djeco, kao što znate, idući petak idemo na izlet u naš glavni grad. Izlet će biti i prilika da se upoznate s znamenitostima Zagreba, da izbliza razgledamo Trg bana Jelačića, da čujemo Grički top, provozamo se Uspinjačom, zapalimo svijeću na Kamenitim vratima i razgledamo Tehnički muzej. Ako bude vremena, skoknut ćemo u Zoološki vrt ili na Jarun!

Vesela graja u razredu i… jedna ručica u zraku.
Učitelj: Perice, što si htio pitati? Ako je sendvič u pitanju, ne brini se, idemo na pizzu svi zajedno, učitelj časti!
– Jeeee – zaori se iz svih 8 grla, koliko je brojno stanje seoske škole, od prvog do četvrtog razreda.
– Ja sam, gospodine učitelju, nešto htio predložiti, ako mogu – pojasni Perica ruku u zraku.
– Svakako, Perice. Evo, pozorno slušamo – reče prosvjetni djelatnik, dok mu oko usana zaigra osmijeh u očekivanju Peričine misli. Perica je bio uvjerljivo najslabiji učenik pa je očekivao opet nekakvu opstrukciju ovog edukativnog izleta.
– Pa, ja bih, kad smo već u Zagrebu, da nastavimo put iz Maksimira u Dubravu ili Dubec – reče Perica, nesigurno se češkajući iza uha.
Učitelj ga u čudu pogleda s upitnicima iznad glave. Perica nastavi.
– Moj je tata sinoć gledao ‘Dnevnik’ pa je rekao da je Bandić na tramvajskim stanicama sagradio dva WC-a za milijun i pol kuna pa sam mislio da i te znamenitosti obiđemo… A sigurno će netko morati pišati ili…
– Dobro, dobro – prekinu ga učitelj ljutito – Nek’ idući put tata dođe na roditeljski pa ću malo porazgovarati s njim nasamo, Perice!
– E, rekao je tata još i da za svaki slučaj ponesemo papira jer ga unutra nema. ‘Stukli’ su previše novaca za cijevi pa nestalo za papir – nastavlja Perica svoju točku, koju je učitelj brzo zaključio riječima:
– To je sve, roditeljski sastanak je sutra u 5. Ne zaboravite obavijestiti roditelje!

Nužda je gadna stvar. Pogotovo ‘velika’. Dobro to zna Milan pa gradi nužnike, imajući u vidu da svako preopterećenje crijeva i mjehura šteti zdravlju građana. Ima jedna izreka koja kaže – ‘Pokaži mi zahod, znat’ ću kako ti je u kuhinji’. Ako je suditi po ova dva kapitalca na stanicama u istočnom dijelu Zagreba, u metropoli se jede zlatnom žlicom.

Milijun i pol kuna za dva zahoda!? Performanse: Sami se automatski čiste, ventilacija vrhunska, slavine od mesinga, školjke od inoxa… itd. Ej, Milane, pobogu, rođo… Za te pare moralo bi puno više… Na primjer: izbornik za miris vašeg izmeta. Za miris lavande pritisnite senzor 1. Za miris bora – 2. Pripadnik ste vjerske zajednice koja ne briše strateško mjesto papirom, tekuća i ne hladna voda u pravom trenutku svakako su glas više na izborima. Mogao bih namišljati još puno, al’ ne sere mi se više… Ipak, lova je to za koji se mogu sagraditi dva lijepa stana, uključujući i sanitarni čvor. Poznato je da na to mjesto i ‘car ide pješice’. Pa kad stigne, želi da mu carsko dupe ima valjan tretman. Iako sumnjam da su Luj XIV i ostali vlastodršci bili tako isprokšeni da za klozet potroše godišnji buđet!

Unatoč svemu, novine pišu da građani, koje je stisla nužda, ne mogu uživati u blagodatima montažnih oaza jer stalno voda curi pa su toaleti zaključani!? Ako su nakratko i u upotrebi – problemi. Nema papira, klima ne radi, sistem samoispiranja nije baš usklađen pa, unatoč tome što sjedite na milijunima proračunskih kuna – smrdi, jako smrdi… Čini mi se da je pitanje vremena kad će netko na zidove napisati svoje utiske, kako je to uobičajno u javnim zahodima, gdje homo sapiensi obilježavaju teritorij najnadahnutijim lirskim postignućima, poput:
‘Ovdije sam mrčio dvije odjedamput – Desanku i Šakičku!’
‘Ako ti se puši, zovi 09xxxxxxx!’
A ovo je već obavezna lektira:
‘Naciljaj dupe, ne seri pored rupe’
‘Baš se zajebah grdno, platio za sranje, a samo sam prd’no!’

Neznam otkud je porijeklo, ali u mom se selu za to mjesto koristila riječ ‘dešter’. I to samo za onaj drveni objekt s rupom u obliku srca na vratima, s rupom u koju se ispuštao amonijak i meka i tvrda tvar, kao i neizbježnim čavlom na koji su se nabijale stare novine, pažljivo narezane na ravnomjerne listiće. Ako si uzeo tri lista, eto troslojnog toalet papira! Ne znam zašto, ali najjače su greble ‘Jugoturbinske’ tvorničke novine, a glatki papir ‘Smiba’ i ‘Modre laste’ samo je razmazivao smeđi uzorak pa su gaće znale poprimiti ‘bravnaste’ nijanse… Dakle, to je bio ‘dešter’, a kad su stigle vodovodne cijevi u selo, prave zahode bilo je glupo nazivati ‘dešter’ pa se mu tepali: ‘Zavod’, ‘Vece’, a povratnici iz JNA donijeli su izraz ‘Klonja’.

Eto, braćo i sestre, obavio sam nuždu i napisao toplo pismo o nužnosti nužnika, ma koliko oni koštali. Ne bih želio biti zloguki prorok, ali cijelo mi se vrijeme po glavi vrti pjesma s prve ploče ‘Prljavog Kazališta’ koja se zove ‘Na posljednjoj tramvajskoj stanici’. Pjesma govori o Dubravi, kao i sve tadašnje Hourine pjesme. Dakle, o neposrednom okolišu svemirskog zahoda by Mr. Bandy. Bojim se da WC ne prođe kao mladić u toj pjesmi. Pogotovo ako nekome bude sila, a vrata zaključana. A znamo da ta sila Boga ne moli. Evo pjesme:

Na posljednjoj tramvajskoj stanici

Dolje u mraku kod posljednje tramvajske stanice
Prišli mi mladići
Pamtim samo udarce
Nisam im’o novaca
Pamtim nasilje

Prišli mi mladići
Pamtim samo udarce
Pamtim to nasilje

Prišli mi mladići
Nisam im’o novaca
Pamtim samo udarce, nasilje
Pamtim samo udarce