Ajmo! Slogani, parole…

Teško je ovu muku gledati skrštenih ruku i s ovo malo preostalih aktivnih moždanih vijuga. Muku trusta mozgova velikih stranaka, nezavisnih kandidata, pojedinaca, koji su toliko nabildali svoje tijelo, a posebice um, da mogu sami nositi cijele liste… Još nekako riješe dilemu koje će odijelo odabrati – od ona dva koja imaju u ormaru, za uslikavanje. Ali, nešto drugo jako zapinje…

Slogan, poruka, mudrost kojom će se u nekoliko riječi pokazati superiornost, različitost, neizbježnost zaokruživanja njihovog dobitnog broja na izbornim listićima. Istina, išlo se u solarije, bildalo se, kozmetičarke prebacuju normu ovih dana, popravljaju se zubi, neki čak ugrađuju ona čudesa od kojih je osmijeh blistav kao kombinacija zubala Michaela Jacksona i sredstva za izbjeljivanje WC školjke. To je samo dio akcijskog plana za osvajanje vlasti ili bar ukrcavanje u kakvo vijeće ili poglavarstvo. Znači, hardver je lakši dio priče. Ona fina nadogradnja, artikulirano predstavljanje vlastite neizbježnosti, poslovično zapinje. Pa se svi napinju smisliti poruke što autentičnije i neistrošene, da te konkurencija ne optuži za ‘brain drain’ i krađu ideja.

Svega smo se naslušali u ova nepuna dva desetljeća, a još više toga načitali s plakata. Kad bi se nekome dalo sažeti to na jednom mjestu, bio bi to bestseller jači od Davincijevog koda i svih domaćih romana s ključem! Od onih socijalističkih poruka & naređenja ‘Svi na izbore!’, do ‘Mi mislimo ozbiljno!’ i ‘Idemo dalje!’, do današnjih poruka, puno se toga promijenilo pa je sadašnjica vrlo nezahvalna za smišljanje dobitnih poruka i slogana. Zašto? Ajd’ ti obećaj Europu… zaustavljanje recesije, najbolju turističku sezonu, besplatno školovanje itd. ‘Nije lako kandidatu, zum, zum, zum’. Što bi dali za jednog Profesora Baltazara, koji bi mislio, mislio, pa kao i obično genijalno smislio slogane za bolje dane…

Pa tako gledajući tu muku i golgotu, ‘ajde da im pokušam pomoći bar malo. Možda će ovaj moj, inače jubilarni 200. uradak, biti mali korak u političkom suživotu, ipak nekome može učiniti veliku uslugu. Besplatno, bez naknade za intelektualni rad (!?), evo, uzmite, kopipejstajte! Kuća časti s besplatnim sloganima! Izaberite, pa u boj, u boj za svaki glas svoj!

Slogani za hedoniste i gurmane:

I dalje zna se – u se, na se i podase!
Bolje se ljuljati, nego žuljati – ukinimo dijete zauvijek!
Nikad gladan, uvijek sit, bez nas sve bu’ išlo vrit!

Slogani za fejsbukovce i on-line bratiju:

Konektiraj, logiraj, emajliraj, nas biraj!
Stegnite remen, olabavite stremen, glasujte za www.najboljisam.hr’
Tko tebe kamenom, ti njega blogom!
Za chat treba nick, kaj će nam chat-nik!? Bloger svih zemalja, konektirajte se!

Slogani za nacionaliste, euroskeptike i tradicionaliste:

Domaćega sira, vrhnja, jajac i krumpira! GMO je zlo!
Korupcije i erekcije, a ne iz Brisela lekcije!
U2, U3, U4, uvijek U pravi čas!
Rakije ‘amo, nema utjehe u vodi! Više govedine, manje Rehna!

Slogani za pacifiste, ekoosviještene, eurofile:

Pušenje ubija! Ne popušite li naš program, popušili ste definitivno!
Oderali su krzno s životinja! Sada žele oderati i vas! Sto im dabrovih repova, uf, uf!
Nećemo mito, hoćemo u EU! Ako ne pušta Borut, čekamo Borata!
Komunisti, daltonisti, bageristi, zamazani i čisti, svi su isti! Dopišite sami…

Ako se sjetim još kakvih briljantnih doskočica, priopćit ću zainteresiranima, in vitro ili dolaskom na dogovoreno mjesto.

Dragi kandidati, lijepo se imajte. Želim vam ugodno vrijeme, da ne kisnete po plakatima. Dobro ljepilo, pouzdane stupove i stalke od lesonita, s kojih ćete nas brižno gledati i pružati nam sigurnost i ufanje u bolje sutra.

Eh, da. Sjetih se jedne zgode s prošlih lokalnih izbora, koja se zbila u mom selu.
Ponosna punica, čiji se zet svojom ne baš omalenom glavom uglavio na rubu slike jedne od lista, polako je šetala selom – od bandere do bandere i divila se činjenici da je njezina kćer udata za takvu facu. Taman se još jednom zablenula u plakat, kad joj je prišla kuma Franca i dramatičnim glasom priopćila:
– Kaj postavaš po selu, ‘mesto da si ideš zeta podignut iz one grabe!
– Koje grabe? Kadi je? Pa on je danas u Zagrebu, kaj bi delal u grabi… – ne da se punica.
– Eno ga, valja se u blatu, sav je zgužvan i blatan – i dalje se kuma drži mudro i dramatično.
– Ma, ‘ajmo skupa, pomoć’ ćeš mi ga podignut! Ni’ se mrcina valjda opet nažerala… Obećal je da do izbora neće pit’…
– A jesi bedasta. Ni’ on pal u grabu… Dica su potrgala plakat pa se valja u blatu! Sama si ga ‘ajde digni. Tvoj je zet!