Dani piva 2009., Dan 1. – rekapitulacija
Otvorili mi njih. Malo sam se pribojavao, ako ih naglo otvorimo, da ne udari propuh pa eto frke…
Onako kako se i ‘šika’ ovogodišnjoj recesijskoj manifestaciji, otvorenje je bilo čisti minimalizam. Gotovo dadaizam. Minijatura. Kad se prikupilo desetak tisuća žednih, pomalo gladnih i uglavnom znojnih pučana, uslijedio je startni pucanj pučke veselice. Riječ ja, riječ-dvije gradonačelnik, kucanje orošenim kriglama, pa napad s lijeve obale Korane.
Kako se ove načertanije zovu ‘topnički dnevnik’, vrijedno sam bilježio plotune i količinu uzdaha i oduševljenja. Tuklo se desetak minuta iz svih raspoloživih kalibara. Nebo je gorjelo, ali, osim nekoliko sitne dječice, nitko nije bježao u zaklon pa žrtava nije bilo. Bestijalni napad pirotehničkog agresora brzo je oslabio, da bi uskoro nastupilo krhko primirje. Nakon toga pucalo se samo pivom i perecima.
Ako je suditi po kratkom dijalogu između gradonačelnika i organizatora, ni vatrometu se dobro ne piše…
– Kol’ko košta ta pucnjava?
– 10.000 kuna.
– Koool’ko?! Deset somova kuna?????
– A, to je normalna cijena… Svake godine je tako – odgovara Boris.
– Uh, tisuću kuna po minuti. Tak’ se lova mlati… – glasno razmišljaše prvi čovjek grada, polako se udaljivši iz gužve, dok se zrakom širio miris baruta i roštilja…
Samo da vas upozorim – ako ste popili koju više pa vam se učinilo da vas je baš puklo, a po ramenu vas potapša kralj Petar Svačić, s krunom na glavi i žezlom u ruci… Ne brinite, sve je pod kontrolom. Na uglu ‘Šumarskog kutića’ stoluje Toma Hauptfeld, odjeven kao legendarni kralj s Gvozda. Recitira sihove, slika se s znatiželjnicima i vraća nas u neko drugo vrijeme.
Iz srednjeg vijeka u surovu modernu, digitaliziranu stvarnost, brzo vas vrati plač djeteta, kojemu je upravo iz ruke u nebeske visine odletio balon pun helija s likom ‘Spužva Boba skockanog’…
– Maaama, balon. Ode… – zapomaže dječačić suznih očiju, a Supermana, Batmana i ostalih letača nigdje blizu da spase 35 kuna koje odletješe put hemisfere…
Dalmoši iz Zadra lipo su otpivali svoje, Stringsi su popunjavali ostalo vrijeme na pozornici, koja je ove godine osvojena jedino našim reklamnim panoima. Tako da je situacija vrlo zanimljiva. Dario i Toma drže bočne pozicije oko glavne bine, ja ‘lajem’ na njoj, natpisi svud oko nas. I laiku je jasno da je to tek početak emitiranja Te-ve Mrežnice, jer ovih 10 dana svi posjetitelji mogu spojiti ton i sliku istovremeno! A što je to nego televizija. I to digitalna!
Do Lola, večeras…