Topnički dnevnik znojno redarstvene akcije ‘Dani piva 09’ – Dan 5.

Što reći nakom još jedne večeri s razbijenim glavama? Privedenim u ‘buksu’, umjesto da se idu ljubiti u mrak… Zoki Milanović bi sigurno imao prigodnu latinsku uzrečicu ili izreku za takvo ponašanje mladih, a meni je na pamet pala ona stara: ‘Gdje ima blaga ima i kvara’.

Kažu, kriv je ‘cajka’ šator. Moguće. Kad bi mene netko zatvorio tamo, pa da moram slušati to arlaukanje cijelu noć, bio bih u stanju razbiti njušku Mirku Filipoviću, da ne bi odalamio prvoga koji me krivo pogleda ili, ne daj Bože, nešto pita…Valjda to tako djeluje. Nova, još neistražena droga – ‘Turbofolkanabis’. U ništa boljem stanju na fajruntu ne izlaze niti iz tzv. ‘tehno šatora’. Omamljeni ‘bombonima’ i hipnotizirajućim ritmom, koji tutnji na istu šprancu cijelu noć, mlađarija ne razlikuje redara od Djeda Mraza, policajca od dimnjačara, pa udri… Višegodišnjim proučavanjem tih subkulturnih pojava, zaključio sam da je jedina razlika u ponašanju tih dviju skupina u tome što se nagutani konzumenti Cece i Dare Bubamare na tlo ruše padajući na nos, dakle, prema naprijed. Ovi drugi tehno, rave ekipa, padaju u pravilu na leđa. Uglavnom, oba su pala…

Utorak je opet bio vruć dan. Temperatura 30°C, a igrači Gaze i Gradca neumorno su skupljali bodove za svoju momčad. Opet je bilo tijesno – 4:3 za Gazu. Tijesni su bili i ‘markeri’ za Gažane, koji su doveli malo popunjenije momke, uglavnom građene kao lik iz reklame za Michelin, pa su zelene navlake (markere) za majice navukli momci i cure s lijeve obale Kupe. Jedni i drugi pokazali su se kao izvrsni strijelci. Nakon 5 pogođenih balona Gradca, što je bio rekord igara, Gažani su uzvratili sa 7 pogodaka i odnijeli pobjedu. Šteta što igre nisu bolje reklamirane i s više sudionika jer su najbolje osvježenje ovogodišnje smotre piva i borilačkih vještina.

Jučer sam, uz ulogu voditelja, bio i u ulozi roditelja pa čak i staratelja. Naime, djeca, moja vlastita, haračila su po Luna parku, ali ničim izazvani, pridružila su im se i dva velika dječaka – naši Tomica i Dario!? Odlučili su uzletjeti na Rangeru i javiti se izravno u eter! Krasna ideja, ali briga za njih činila me vrlo uznemirenim… Što bi rekli njihovi očevi, Miro i Štef, da im se nešto desi… Kako si ih to čuvao!? Mi ti povjerimo djecu, a tebe baš briga kud se oni pentraju! Kakav renđer!? Više da im ne pada na pamet!
Srećom, sišli su čitavi, pa sam ih zdrave i zaigrane vratio u naš šator, gdje su u sačekuši vrebali Severinu.

A Seve k’o Seve. Fizički sjajna, zabavljački prolazna, band izvrstan, prateći vokal pegla ono što ona ‘sfalša’, a to je vrlo često. Uostalom, tko je, pogotovo od muškaraca, slušao note te večeri. Piljilo se bez daha tamo gdje za sada samo Slavkove ruke imaju pristup. Don’t  touch, just look – rekli bi Ameri.

Gablecijada se svela na šaku jada koja mrsi po toplim jelima. Slabo, zabrinjavajuće slabo. Ugostitelji, veliki i mali, hodaju za Pepačem mlađim i Šprijom, kukajući i kumeći da se malo smanji najam, jer ovako im se dobro ne piše. Još ako za vikend bude kiše – opća gabula na vidiku…

U drugu polovicu Pivarijade ulazimo s Coloniom. Ira i dva mušketira znaju svoj posao. A to je – ‘svi marš… na ples’!