Gospodin Šicer

Tko je zapalio žito? Student ili Vasa?

‘Salaš u malom Ritu’ – jedna od omiljenih serija s neizbježnim Slavkom Štimcem u glavnoj ulozi. Scena koju dan-danas mnogi znaju napamet je ona legendarna kada gospodin Šicer, koji je bio nekakav seoski Gestapo, objavljuje da se svi mještani okupe u centru sela. Pa dobošar bubnja i čita: Es gibt bekantt gegeben! Tam, tam, tup, tup! Gospodin Šicer je naredio da se svi muškarci stariji od 15 godina okupe u centru mesta! Ponavljam…

I tako je Šicer postrojio paore, zemljoradnike, ilegalce, studente i Vasu. Pa ih odrješito pita:
– Da čujem… Tko je zapalio žito?
Tišina u stroju, nitko niti ne diše. Šicer je zaprijetio da će, ako nitko ne prizna ili javi da zna tko je zapalio žito, koje su Švabe trebale pokupiti i odvesti tko zna kamo, početi hapsiti pa i strijeljati, dok se ne dozna ime diverzanta! Akcija paljenja žita bila je dio maksime – ‘Ni zrna žita okupatoru’! A žito je zapalio… Ako ne znate, strpite se malo. Bar do kraja epizode. Istraga je, naime, dovela do dva lika. Jedan sumnjivac je bio Student, a drugi – na ćelavo ošišani seoski mangup Vasa. Pa je Šicer gotovo cijelu jednu epizodu cijedio priznanje uz Hamletovsko pitanje – Student ili Vasa!?

Jednog vrućeg ljetnog poslijepodneva, koji tjedan prije početka pravog rata, kod Miloša, na legendarnom zidiću, također je to pitanje bilo aktualno. Pokojni Bolto je pod jakim utjecajem ‘ručno izrađene cigarete, tzv. jointa’, pitao redom nadolazeće likove:
Jebote, ‘ajd reci, ‘ko je zapalio žito? Student ili Vasa? Ako bi odgovor bio točan, nikome ništa, a ako bi neobaviješteni mladci promašili, bili su dužni Bolti platiti mali lavov. Tog je dana i dobio nadimak ‘Kralj lavova’. Ne zbog crtića, već zbog gorkog likera, koji je tako zdušno tamanio u kombinaciji s ‘koranskom travom’.

Tada je na poprište Boltinog kviza dojezdio Hans. On je živio u Frankfurtu, ali je ljeto provodio kod svoje polubraće na Rakovcu. Hrvatski je znao samo psovati i naručivati piće. Kužio se i u novce, tako da ga je i najpijanijeg bilo nemoguće prevariti za koji dinar. I njega pita Bolto, glasom Olivera Mlakara iz Kviskoteke:
– ‘Ajde Švabo, ti reci – ‘Ko je zapalio žito – Student ili Vasa?
– Was? – zbunjeno će Hans… A Bolto slavodobitno zaključi:
– Evo, i okupator zna da je Vasa zapalio žito! Bravo Hans, reci Dadotu kaj’š pit…

Evo, doznali smo da je Vasa bio piroman. A možda bude sreće da se dozna tko je popalio žito iz Đakova. Žito koje su seljaci s puno vjere deponirali u one ogromne silose. Vrijednost je bila, kažu, oko 22 milijuna kuna. Ako znamo da je kilogram pšenice jedva kunu, to je bilo stvarno puno zrnja. I nema ga. Papala maca. Ili miševi… Za razliku od Salaša u malom ritu, čini se da smo svi skupa u ‘Salašu u maloj riti’, kako pedofili zovu taj uradak. Stručno rečeno – prdnuli smo na rosu.

Ovo žito očito nije popalio Vasa, već studenti. Akademski građani, koji su nekako završili fakultet, učlanili se u odgovarajuću partiju, obukli bijele košulje i sive sakoe, pa u harač. ‘Ko šljivi neuke seljake… Ako treba, navest’ ćemo da sumnjamo u štakore i ostale glodavce. Što je njima pojest’ dvajst tona žita. A kruže glasine kako je jedan seljak u Satnici Đakovačkoj u svom ambaru zatekao štakora velikog poput doge!? I taj mu je ‘Štakorminator’, kako su ga odmah u selu nazvali, pojeo, zajedno s još nekoliko sličnih genetski modificiranih glodavaca, sav prošlogodišnji urod. Pa si misle šefovi praznog silosa, tko nam što može. Šicer je ipak samo lik. Je da onaj Bajić malo vuče na njega, ali izvući ćemo se nekako. A možda istraga na kraju utvrdi da je i ovo žito popalio Vasa!

Za kraj evo i pjesme Zabranjenog pušenja ‘Radost prvog žita’, u kojoj se sarajevski novoprimitivci sprdaju s nekadašnjim socijalističkim apartčikima, koji slave dobar urod i uspješnu žetvu. Govor slijedi:

Eto, s jeseni nam je stiglo i prvo žito
A nije s proljećem, kao što to neki tvrde, nije
Jer, ko drugome jamu kopa, ne čini proljeće
I da vam kažem, nikad ga neće činit, nikad

A žito nama teba da narod ima ‘ljeba
ili ko što je to divno jedan naš pjesnik rekao
Ajd’ živio
Šta se žuti na beskrajnom polju
A ako te ‘ko bude pit’o
S ponosom mu odgovori: To je naše žito
Jer mi budućnost ne zacrtavamo planovima
Nego brazdama traktora
A ako imaš traktor, vrati kombajn
A ne ko neki koji imaju i traktor i kombajn
I onaj, onaj, kako se zove? Cirkulator!
A još imaju vremena da se bave horom
u kulturno umjetničkom društvu

Jel’ tako?
Pa jasno, jasno da jeste
I zato, što možemo požel’ti
Možemo požel’ti da nam rodi žito
I nek nam rodi žito i iduće godine
I nek nam uvijek rodi žito
Hvala!