Milijunaš

Tan-tara-rata-tam. Ide najavna špica, Tarik na sredini studija, kandidati na svojim mjestima. Počinje još jedna emisija popularnoga kviza.

– Dobra večer i dobrodošli u još jednu emisiju: ‘Tko želi biti milijunaš’. Upoznajmo kandidate: Milan Bandić – Donja Vlaka, Andrija Hebrang – Zagreb. Pljesk, pljesk… Ivo Josipović – Baška Voda, Josip Jurčević – Zagreb, Damir Kajin – Pula, Boris Mikšić – Trešnjevka Minesssota, Dragan Primorac – CSI New York, Vesna Pusić – Zagreb, Vesna Škare Ožbolt – Velika Gorica. Pljesk, aplauz, klap, klap… Miroslav Tuđman – Zagreb, Nadan Vidošević – Krašograd i Slavko Vukšić – Posavski Podgajci. Slijedi ‘najbrži prst’. Poredajte kronološki funkcije: A – Sekretar partijske organizacije, B – Predsjednik kućnog savjeta, C – Predsjednik Republike, D – Zamjenik narodnog heroja i pomoćnik nosioca Spomenice. Vrijeme – sad!

Kandidati mozgaju, mršte se, stišću tastere, češkaju se iza uha…. I to je to, reče Tarik. Točan slijed je: B, D, A, C. A najbrži prst je imao… Ivo Josipović!!! Čestitam, izvolite… Sjedaju sijedi gospodin profesorska držanja i Zvijezda pa krene upoznavanje kandidata za osvajanje milijun kuna.
– Profesor prava, kažete, i glazbenik. Imate li kakav hobi, razbibrigu? Stigne li se od svih tih obaveza – pita momak s najnovijim modelom naočala gospodina sa štreberskim okvirima, pomalo ukočenog i vidno nervoznog.
– Paaaa, da. Imam neke hobije, zanimacije…
– Na primjer…
– Pa, volim u kupaonici sam si podrezati dlake iz nosa, a pomalo vježbam i govoriti razgovjetno pa i pisati glazbu koju će htjeti slušati i drugi, a ne samo moja obitelj…
– Dooobro, da predstavimo i vašu pratnju. To je supruga, gospođa Tatjana. Pljeskaona, a pljeska i ona… Tatjana, što možemo očekivati od Ive?
– Pa, puno, puno, jako puno, samo… Opet je animator publike pokazao na pljesak… Pa Tarik pogura malo… Nastavite, samo…
– Samo da se opusti, bit će prava šaka s Pantovčaka!
– He, he. Zgodno. Gospodine Josipoviću, puno sreće! Rukovanje, pa prvo pitanje.

– Za 100 kuna oodgovorite: U proteklih 10 godina, uz Predsjednika se najčešće spominjalo cvijeće: A – kaktus, B – fikus, C – mimoza, D – tulipan?
– B – fikus, moj konačni odgovor.
– Tako je, sto kuna ste osvojili! Pitanje za dvije stotine kuna: Kako se zvala tzv. ‘Ratna vlada’ iz 1991.: A – Vlada ‘Za slobodu’, B – Vlada nacionalnog glasa, C – Vlada nacionalnog spasa, D – Vlada u sjeni vrbe?
– Pa, odgovor je C. Sjećam se tog vremena – one grozne zračne uzbune u Zagrebu, Mladen Trnski i Branimir Dopuđa…
– Točno!

I tako Ivo grabi preko prvog praga, sigurno i profesorski staloženo. Gospođa je zadovoljna, ali Tarik nikako da izvuče neki vic, dosjetku…
– Da, bilo je na Fakultetu par zgoda, pokušava Ivo sjetiti se nečega osim učenja i promocija. Jednom smo moji kolege i ja htjeli nasamariti dekana.
– Hm, zanimljivo, Tarik će popravljajući sponzorske okvire kričavih naočala. Ispričajte nam što se dogodilo. Bit će vam lakše…
– Pa, malo je to nezgodno. Naime, dekan je bio na glasu kao veliki zavodnik, pa smo mu odlučili pokloniti nešto prigodno za rođendan.
– I…
– I tako smo se dosjetili kupiti mu paketić kondoma!
– Da…
– E, sve bi bilo dobro da mu to isto nisu poklonile i kolegice profesorice!? Čak su odabrale istu veličinu i isti okus!???
Tarik zbunjeno gleda, iznad glave jato upitnika.
– Ma, znate, ispalo je da svi znamo kakve on voli… U stvari, koga voli, to jest, znate, i muške i, ovoga, ženske, razumijete…
– A, ha, da, da, zgodno, he, he – izvlači voditelj Ivu u nevolji. Opet pljesak, Tatjana napravila facu ‘Čut ćeš ti mene doma’…

– Pitanje za 8.000 kuna: Kratica ZAMP  znači: A – Zaštita mačaka i pasa, B – Zadovoljenje amaterskih potreba, C – Zakonita mužnja para, D – Zaštita autorskih muzičkih prava?
– Uh, uh. Vuče me na nešto, ali nisam baš siguran…
– Možda bi koji vaš džoker znao…
– Da! Pozvat ćemo… Neka to bude Goran Bare!
Tuuut, tuuut…
– Aloha, ‘ko zajebava – mumlja glas s druge strane žice.
– Gospodine Bare, Tarik je, trebamo vašu pomoć.
– Kome ja mogu pomoć, čo’eče. Smeće ne bacam, diler mi je na skijanju, a gaže nemam do subote…
– Evo, Ivo će vam objasniti…
– Gorane… – bla, bla, slijedi pitanje.
– U, jebote, koja tlaka – mrmlja Bare, potpuno nesvjestan tko ga zove… Meni je onaj lik munuo pjesmu za kampanju, za neku siću… A, reci C, to uvijek pali…
– Gorane, još pet sekundi…
– Nemam pojma, pitaj publiku! Tuuut. Gotovo.
– A, ništa, može publika.

Glasuju oni – evo rezultata. Uh, uh. A – 30%, B – 25%, C – 35% i D -10%.
– Joj, joj. Ja sam baš mislio na D. A da mi to prepolovimo?
– Evo, pola – pola… Ostalo je A i D.
– Zaštita… autorskih prava. Pa, da! Lupi se dlanom o čelo profesorsko Ivo. Sad sam se sjetio, pa ja sam radio na tom zakonu! Pa kako se prije nisam sjetio!? Šteta džokera… Moj konačni odgovor – D.
– E, moj profesore, što će reći vaši đaci. A tek kolege muzičari… Morate se malo opustiti – zdvaja Tarik, proglašavajući odgovor točnim.

Pitanje za 16.000 kuna bio je za Ivu mačji kašalj, nekakav latinski izraz, pa se prešlo na odlučujuće pitanje za prelazak drugog praga. Džokeri su potrošeni pa se valja uzdati u vlastito znanje, koje očito nije malo. Samo da se malo opusti, kako reče sada već vidno ljuta suprugaTatjana.
– Pitanje za 32.000 kuna. Bez čega je teško mijenjati program na televizoru: A –  Daljinskog pretvarača, B – Dubinskog ispravljača, C – Daljinskog upravljača, D –  Dubinskog usisivača?
– Ha, konačno nešto lagano – razvedri se maestro.
– A ja sam mislio da ćete tražiti dodatni džoker pa pozvati Zorana – ukliže Tarik.
– Kojeg Zorana?
– Ma, nije važno… Recite odgovor…
– C, moj konač…
– Bravo, tako je! Vaših je sigurnih 32.000 kuna. Recite, kako ćete potrošiti dobitak?
– Nisam još odlučio. Konzultirat ću se sa savjetnicima. Ma, uostalom, ja svoju plaću ionako dajem supruzi pa mi ona onda raspoređuje džeparac. Iako sam pravnik i glazbenik, financije su mi mrska rabota, znate.
– Hm, a kakvo romantično putovanje?
– Kćer ide na maturalac pa će i njoj mama dati koju kunu…
– A-ha, dobro – odustaje Lejloljubac pa postavlja sljedeće pitanje.

– Kad plovi Ivo, a to niste vi, onda puše: A – malo vitra, B – Malo tramuntane, C – Malo maestrala, D – Malo tsunamija?
– Opet začkoljasto pitanje… Ivo je sigurno nekakav lik iz filma ili knjige… Ali kojeg filma? Možda Tijardović ili Ivo Andrić… Ne, on je hodao po onom mostu, ćupriji. Pobogu, pa neću se valjda poskliznuti na ovom pitanju… Malo, malo, vitra, maestrala… Hm, hm, tsunami i Ivo. Da, možda je to kakva zamka. Ono, kud Ivo prođe tu trava ne raste, kao iza tsunamija… Ja ne gubim ništa na ovom pitanju?
– Ne, imate zagarantiranih 32.000.
– A ja ću ići metodom, kao na ispitima. Eci-peci-pec, ti si mali zec, a ja mala lisica. Eci peci – ma odgovorit ću pa što bude. Ispalo je D – malo tsunamija, moj konačni odgovor.
Tarik se meškolji, krivi usta. Donja mu usna prekrila gornju. Tatjanu se boji išta pitati. Ivo ga gleda pogledom učenika koji zna da mu je zadaća loša.
– Nažalost, profesore, ne. Točan odgovor je A – malo vitra!
– Ja sam zadovoljan, a kad postanem Predsjednik, Tariče – vidimo se!

I bi tako.