Radio Mrežnica

Fak(at)

Uvijek sam se pitao tko je nadjenuo sva ta silna imena i prezimena ljudima. ‘Ajd, ime se dobiva po precima, stričevima, tetama, omiljenim glumcima, sportašima, kojekako… Vic kaže da Kinezi bace konzervu niz ulicu pa kako ona zaklepeta, takvo ime dobije novorođenče – npr: ‘Čung Tung Lu, ili Beng Klong Din!

Prezime zna biti jedno od problematičnijih nasljedstava. Kad dijete poraste, postane svjesno da mu je, uz ime, prezime svekolika odrednica. Da ne pametujem uzalud, prezime zna bit’ putokaz za svašta. Teško je biti vrsni nutricionist i podučavati druge o štetnosti prejedanja i pila, ako se prezivate ‘Žderić’ ili ‘Debeljak’. Biste li bili sretni da vam djecu čuvaju tete koje se odazivaju na ‘Lopušina’, ‘Bitanga’, a gradivo im predaje ‘Magarac’, ‘Poskok’ ili ‘Neznanović’…

Tako je našu malu zemlju ove zime oduševio Fak. Jakov Fak, biatlonac iz Mrkoplja. Momak je donio medalje s dva najveća natjecanja, a do tada za njega ni njegovo jebačko prezime nitko, osim bližnjih Mrkopaljaca i cure iz Rijeke, nije čuo. Pa je odmah počela tipična hrvatska ‘Fakijada’. Fak, Croatia – bronze medal! – zborio bi službeni spiker, a vjerojatno se publika diljem svijete smijuljila, sve misleć’ da je momku to nadimak ili umjetničko ime. Nešto kao američkim reperima, koji bi sve dali da ih netko nazove ‘fuckerima’. Hebo Hrvatsku – prijevod je ovakvog raspleta na pobjedničkom postolju. Pa uživaju svi. Nama, kojima se živo grebe što drugi misle o Faku i zemlji tisuću otoka, drago je da imamo momka s medaljom oko vrata. A komšije i Slovenci, nek’ se grizu.

Ovi potonji pak su uprli da Jakov, nakon Vancouvera, svoje kufere raspakira s one strane Kolpe. Kažu, ionako trenira z naših fantje, trener mu je Slovenac, a vi nemate poštene staze, ni mete, ni puške, a ni tradicije u trčanju na skijama i gađanju u crne krugove… Uostalom, Fak im je i obećao da će Hrvatskoj reći ‘fuck off’ i postati ‘Hudič’ z zelenom putovnicom, potovalkom, pasošjem, ne vem kako se tisti dokument kliče… E, sad ga Fak-uj ga… ili u originalu: Fuck them all!

Fakat, Bogu za plakat ako i Faka prodamo za siću, kao i mnoge talentirane sportaše, znanstvenike i bezbroj učenih mozgova, koji su raspršeni diljem kugle zemaljske. Koliko su puta susjedi s Pohorja zakukali, proklinjajući pretke Ivice i Janice, što se nisu preselili tridesetak kilometara zapadnije i lijepo se prezivali Kostelič!? Što bi za res bilo sasvim v redo z smučarsko tradicijo in po vsih božjih zapovedi… Švicarci su se javno odrekli Ivana Rakitića, kad je odlučio igrati za ‘kockaste’, iako je rođen s ‘Milkom’ u ruci u gasterbajterskoj obitelji. Lako bi onaj ‘ić’ pretvorili u ‘ch’. Jednako tako postupio je Joe Šimunić, Niko i moj brat Robert također, Kovač. Ipak, boli kad se na pobjedničkom postolju s osmijehom na licu pojavi Mirna Jukić, plivačica rođena u Vukovaru. A iza nje nema ‘šahovnice’, ne čuje se ‘Lijepa naša’. Austrijanci su joj dali sve pa slušaju svoju himnu i kite je zastavom Franje Josipa. Hoćemo li tako i mi biti u nevolji pa slušati – Fak, Slovenija. E, grebi,ga…

Još bi samo trebalo da Blanka popizdi na svinjarije oko izmišljenog pornića pa zaključi kako je njezino prezime istovjetno planini iznad Sarajeva, pa postane Blanka Hađi -Vlašić, uzme BiH državljanstvo, a mi nek brojimo njene madeže i seremo po najboljem što imamo. Malo nas je, al’ smo… ma znate kaj mislim, da ne gnojim dalje…

I na kraju da se još malo očešem o prodaju Pamučne Šiminom unuku, a fino se veže s ovom prezimenologijom koja me drži… Pišu novine da se direktorica tvrtke mladoga gazde preziva – Lažeta. Ne lažem, ta se tako preziva. Pre zime i posle zime, što kažu Srbi – ta se Vlasta Lažetom odaziva. Kakve se tu neslućene kombinacije daju splesti… npr: ‘Istina je, Pamučna će opet biti tekstilni div’ – rekla je Lažeta. Ili: ‘Laž je da ja ne govorim istinu’ – istaknula je Lažeta. Ili: ‘Na kraju će se doznati prava istina’ – tvrdi Lažeta.

Fak, fuck, fakoterapija, defakto, fakultet, faksimil, Faks, fakat… Ne mogu se više sjetiti što sve ima taj omiljeni glagol kao dio ili cijelu riječ. A da smo ga ‘nafakali’, jesmo. Ah, s koliko smo entuzijazma kovali kovanice poput Fuck – Yu!(goslavia)… Stigli smo de iure i de fakto do Fak, Kroejša. Fakofao sam, do idućeg ‘fak(o)bloga’.

Portal Radio-Mrežnica unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više na Prihvati Čitaj više