Ma turan tice

Ovaj razlomljeni naslov arhaizam je i trosmisleno značenje nečega i svačega. Naime, ovaj svibanj me totalno zbunio i zblesirao, kao malo koji ‘cvetni maj’ do sada.

Najprije prvomajska biciklijada, koja je bila baš ‘fensi šmensi’. Biciklista na tisuće, velikih i malih. Vrtile se pedale, pojelo se 2 tisuće porcija graha, popilo se 500 litara gratis piva, pivalo se, a bogami i plivalo u hladnoj Dobri!? Apro po graha, veli mi gospođa koja je punila porcije:
– Gospon Dado, nećete vjerovati… Ima ih koji su pojeli tri (?!) porcije graha s kobasom??? I još popili nekoliko piva džabe… Eno ih, leže tamo pod vrbom. Normalno da nikud ne mogu mrdnut…
Naduli se k’o mačak Garfield, primjetih ja. Koliko su dugo prdili od vojničkog pasulja, možemo samo nagađati…

Istu su večer nogometaši ‘Karlovca’ loše bacili grah pa glatko izgubili od Šibenika, da bi koji dan poslije udarili ‘ševu’ na praznom Maksimiru i ‘Dinamu’ malo pokvarili ‘slavlje’. Više je slavio ‘Veli Jože’ Pamić naše peto mjesto, nego Mamićinjerosi svoju petu titulu.

Kad smo već kod ‘Zakona braće’, ali ne Zorana i Zdravka, već Michaela Scofielda i Lincolna Burrowsa, moram priznati da me već dugo neka serija nije tako ‘zakačila’. Tužniji sam možda jedino bio kad je poginuo ‘Dimnjačar’ Dvornik u ‘Kapelskim kresovima’ ili ‘Crni Rok’ u ‘Svinjama’. Koji obrati, kakva dinamika, odlična režija, priča, gluma… i ubilo nam Michaela na kraju. A što reći – lakše je podnijeti tu filmsku iluziju i fantaziju, nego naše nobile, fiškalske komore, horvatinčiće, očeve koji dave sinove, očeve koji posmicaju obitelj pa sebe, muževe koji raznesu ženu i sebe, kriminalce koji su metastazirali u nezaustavljivu neman…

I tako dođe na kraju i Maturijada. Za razliku od Zagreba, gdje je još uvijek najveće dostignuće posipavanje slučajnih prolaznika brašnom i vodom, u Karlovcu se samo pije, pjeva i razmnožava. Ne, nisam pogriješio. Iz godine u godinu vodim tu feštu pa sam se našao pozvan da nakon 12 ‘Norijada’ zaključim kako su naše generacije, koje svrstavamo u starije maloljetnike i mlađe punoljetnike, vrlo laki na okidaču kad je u pitanju ‘stupanje u intimne odnose’! Ko vrag tamjana čuvam se da baš ne uletim u kutak gdje njih dvoje ‘rade radnju’ pa da ispadnem stari voajer ili nešto još gore – ali teško je izbjeći takvo što. Pogotovo ako valja isprazniti mjehur, a ono kemijsko čudo 300 metara daleko…

Taj je prostor, policijskim jezikom ‘otprije poznat’, kao vrlo jebežljiv i idealan za ‘zna se kaj’. Ne bih to sve niti spominjao, da to nije iz godine u godinu sve češća radnja, a svakog su svibnja parovi u klinču sve bliže šatoru i svjetlima pozornice. Ova ‘Jubito’ i ‘Fejs’ generacija očito je mutirala do te mjere da se, poput bijesnih lisica, više ne boje ni ljudi, ni pasa, pa su sve bliže naseljima i življu. Pet metara od redara, osam metara od šetnice, uz dobru vidljivost i solidnom količinom ‘uh, ah, aghhhh’ decibela, maturant tura maturantici i boli ga briga ‘za ceo svet’. Ma, pusti djecu nek’ se igraju, reče netko. Hm, da ipak ne pretjeraše malo…

Na parkiralištu slični okršaji, a što se dalje u mraku zbiva, ne treba baš bujne mašte i kvarnih primisli da se zaključi kako je naša mladež uspješno savladala neke lekcije iz života odraslih. Nije mi namjera moralizirati, iščuđavati se, praviti se ovo ili ono… Ali, ipak ću pozorno pitati koliko će poroda bit za 40-tak tjedana, a valjalo bi imati i podatak s venerološko dermatološke službe, koji će evidentno imati pojačanu distribuciju kapi i masti brucošicama i brucošima. Jer oni se očito nisu stigli zaštititi od publike, da bi od nečeg još goreg…

Ustvari, možda ja generalno griješim… Maruranti su na vrijeme shvatili da su u životu definitivno naj..grebali. Pa bolje da sami prionu poslu, nego da im drugi to čine… Na parove razbroj’s! Pa u mrak…