Pjena party: Dan 2.
Subota je imala dva poluvremena i vaterpolo play off. Kako najavih, naša se ekipa zaputila u Varaždin, na ogled s ‘domovine sinovima’, koji španciraju ovih dana centrom svog prelijepog i dobro očuvanog baroknog grada.
Kiša je popodne počela žustro i tako režirala ovu večer na sebi svojstven, dosadan i mokar način. Joška Čaglja, koji ima vrhunsku zaštitu svog menadžera, jedva sam nakon tri dana dozivanja uspio privesti u eter satelitsko telefonskom vezom. Jole je poznat kao zabavljač – rudar, bez obzira na opći potop, najavio je dobru feštu. Kako mi javljaju moji dobro obaviješteni izvori, koji bi željeli ostati anonimni, tako je i bilo. Noge zebu, po vratu curi, uz Joleta i pivo odolijevamo i kiši i buri… ‘Ajmo rukeeee!!! Dva broja manja moja je duša!
Iako, pravilo je, kad si vidio i doživio jednu kišnu večer na Danima piva, sve si vidio. Gacanje po blatu, cik-cak trčanje od šatora do šatora i ‘pas mater kiši’ na usnama. Kad se temperatura spusti na 15°C, pije se tamno pivo, vino, medica, a praši se i ‘jeger iz epruvete’, čija dostava je stalna i pravovremena. Zgodne cure imaju cjelovečernju vizitu i pomažu u saniranju želučanih i inih tegoba. Za nus pojave savjetujte se s konobaricama opće prakse, jer liječnici i ljekarnici nisu pri ruci.
Pamićevi momci izgubili su i treću utakmicu za redom pa nam nije preostalo ništa drugo, već vidjeti i špancirajući se uvjeriti u priče o ‘Špancirfestu’. Odmah na ulazu u povijesnu jezgru Varaždina, postaje jasno da su fešte u Karlovcu i ovdje neusporedive. Centar grada velika je pozornica, stari grad također, a svi dućani, kafići, kiosci rade punom parom do kasno u noć. Imaju i oni šator, ali to je uređeno kakti klet s platnenim krovom. Svira se na svakom čošku, špancira… Naišli smo na vrlo neobičan i atraktivan performans, u kojem njih troje na visokim štulama, koje su pojačane federima, vrlo futuristički našminkani i zakrabuljeni, izvode vratolomije po trgu. Prati ih svjetlosno dimni show i nekakvo svemirski dizajnirano vozilo iz kojeg, uz svjetlo i dim, dojam pojačava i glazba. Jedna od njih skočila je na kuku za zastavu i izvijala se oko tog nosača stijega, oduzimajući dah svima. Kad joj je dosadilo, skočila je sa zida elegantno k’o Blanka Vlašić. Za nju su supermeni, betmeni i ostali letači tek jeftini prodavači magle… Na plakatu je još mnoštvo predstava, koncerata i izložbi… Varaždinsko brendiranje iz ove špelancije i špancirancije daleko je od našeg – ‘Vidimo se u Karlovcu’.
Da, nakon poraza na stadionu, bolje mi zvuči ‘Vidim ose, čujem pčele…’ No, naša mala, ali hrabra bojna i iz ovog blata nekako će se izvući. Danas je novi dan. Dan predaha i odmora od kiše. Na pozornicu će Maja Šuput, još jedna pčela radilica, koja pjeva bar pet dana u tjednu. Svadbe, maturijade, motorijade, biciklijade, pivijade… Zaboravimo kišu, nogometno financijske jade, ulovimo psiho balans, u novčaniku izvršimo rebalans pa nek nas volja živa donese na Dane piva. Poljubi me kraj rijeke, zapjevat će Maja, uživat će veliki i mala dica, smiješi nam se ‘čista petica’. Zapela mi haljina, zapela mi rima, al’ dobro je da ispod šarana ima dima…