Pjena party: Dan 7.
Kad sam u pokojni hotel ‘Korana’ išao na srednjoškolsku praksu, svaki sam dan morao napisati ‘Dnevnik rada’. Trebalo je svaki dan napisati nešto novo, kako profesor Božo ne bi rekao da smo i to prepisivali jedan od drugoga. Naravno, u taj dokument nisu ušla natjecanja u bacanju kamenja u Koranu s vrha hotela i ‘akcije’ u vešeraju, gdje je uvijek bilo zgodno uvući i kolegice buduće kuharice na ‘peglanje’ kute…
Od tog ‘URO Korana’ (Ugostiteljska radna organizacija), ostala je kafeterija u prizemlju ruševine i Ribarska kuća ‘Mirna’. Ovi potonji imaju svoj šator na ŠRC-u, a osim uobičajene ponude, imaju jednu novost do sada neviđenu… Radi se o trokolici, koja je dizajnirana kao križanac boba i vozila koje su koristili Rodney, Delboy i stric u ‘Mućkama’. Ide na akumulatorski pogon ili na pedaliranje. Oslikano je motivima ‘Ribnjaka Pisarovina’ i ‘Mirne’. Uz to što reklamira ponudu, služi i za prijevoz kašeta s ribom s parkirališta do roštilja… Zgodno za vidjeti pa se nameće stih:
Oj, Korano, nekad bila puna gostiju, mesa, piva, vina i kolača
A sad osta od hotela ruševina i vozilo s pedalama na tri kotača
U neposrednoj blizini njihovog šatora, na križanju staza, već godinama stoji drveni lokal koji je koristilo poduzeće ‘Mladost’. Zadnjih godina taj ‘otok’ daje se u najam. Pa je tako ove godine novi zakupac uveo neke novine. Miriše roštilj, svira se pomalo i uživo, a najrevolucionarniji izum je aparat za igranje glazbenog urednika – juke box – po Vuku ‘đuboks’.
Sedam sam dana trpio i suzdržavao se da ne popizdim od te provale najstupidnijih stihova koje pjevaju zvijezde s ‘cajka’ neba – Goce, Dare, Cece, Mece, Seje Kalača, Kitića Mile i ostalih vedeta kojima ime ne znam. Iz đuboksa nas gromoglasno poučavaju:
Ala, ala, to ne valja, sve si meni dalja i dalja,
Ala, ala, to ne ide, da zbog tebe pijanog me vide.
Prođu krasne cure iz šatora ‘Karlovačkog’ u suknjicama uzorka stolnjaka, onako na kockice, karice… Osvrnem se po instiktu, a đuboks poručuje:
Mini, mini, mini suknja lepo ti stoji,
Nosi je stalno, zima, leto, vruće, hladno, stoji ti maksimalno,
Okreću se veliki, okreću se mali,
Da su na mom mestu i život bi dali,
Gledajte, al’ znajte kako stvari stoje,
To što mini suknja krije, to je samo moje,
Pola sveta nek’ rumeni, a ti mala dođi meni.
Taman pomislih da sam griješan pa mi ispovijed ne gine, a i debela pokora, kad evo spasa:
Kad te udavi miris ljubavi, kad te naruše sve te plavuše,
Kad im budeš loš, dođi tu sam ja, za tebe sam još sveta vodica!
Zamirisali svježi pereci i pizza, a stihovi me sami navode:
Mešaj, mešaj, mala, svaku noć do zore, penji se, penji se na sto’,
Mešaj pice, mala, pomešaj mladiće, samo ljubav ne mešaj u to!
Igram, igram, da ne vide šta je ispod haljine,
Zna se kome srce ide, zna se ‘ko skida me…
Mešaj, mešaj…
I tako dalje…
Kažu, tu je lova. Nismo mi krivi što se klinci pale na cajke… Kome smeta, nek’ se makne. Mi smo tu da zaradimo nešto… Tako je ispalo da je ‘narodnjački’ šator, s obzirom na sasvim pristojnu svirku uživo, postao gotovo jazz ‘B.P. club’ za ovaj ukleti otok – ‘Adu Ciganliju’, kako je nazove jedan od alergičnih na arlaukanje i cvilež iz te đuboks mašine. Kome treba da netko za 10 kuna može terorisati nedužno građanstvo?
Jučer su zabilježeni: Friščić, Bandić, Miomir Žužul, Bernardić i ekipa, a kad se ‘prvi pendrek’ u Hrvata, Karamarko, približavao šatoru, njegove su snage temeljito pretražile prostor. Nisu izostali ni uvježbani psi, označeni policijskim prslucima… Nedostajala im je samo rotirka na leđima, reče netko promatrajući ulazak štićene osobe u šator. I tako štićen, ministar je obznanio da se s ‘pobegulje’ Sanadera skida ozonski omotač policijske zaštite. Dakle, sam se čuvaj Ivo, a mi idemo još tri dana na pivo! Ajmo, živo, živo…