Pjena party: Dan 8.
Trebalo je čekati od petka do petka da fešta krene ispočetka. Toplo vrijeme koje je vladalo na startu fešte, djelomice se ponovilo jučer. Ipak, bilo je i tih nekoliko celzijevaca više sasvim dovoljno da se popune šatori i šetnice.
Od ranog prijepodneva poveće grupe zauzimale su mjesta za stolovima i uživale u šaranima, fišu (ipak je petak), čobancu ili janjetini. ‘Glavonje’ nisu izostale, naravno. Friščić sa svitom, Milanović, naše snage – gradonačelnik, župan, državni tajnici i jedan bivši – Stipe Mesić. Stig’o Stipe u goste, tiho i nenajavljeno. Potrefilo se da sam taman parkirao do šetnice, kad ono poznata brada… I on je lišen čuvara i kršnih momaka sa slušalicom u uhu pa sam se lako ubacio u njegovu putanju, turivši mu ‘krušku pod njušku’. Nije pružao otpor, štoviše, prisjetio se da smo se družili u siječnju prilikom njegovog zadnjeg posjeta Sloveniji.
Napustih Stipu pa na (pjena) party za ekipu, koja se okupila oko Zokija Milanovića. I on je pretresao Referendum, Zakon o radu, najavio predizbornu kampanju, rad, delanje, osvajanje vlasti… Baš me zanima da l’ ti političari i doma, prije predigre, najprije analiziraju dnevno političko stanje pa onda u akciju… Dođu na pučku veselicu, ali ne propuštaju priliku ‘potkajlati’ jedni druge. A sve to dok muzika trešti, roštilj se dimi, djeca ih radoznalo zagledaju, grickajući kokice i perece… Daj se opustite malo. Platite vožnju na ‘rendžeru’ za lokalne partijske šefove, zovite rundu dečkima na šanku, platite muzici par sto kuna za pjesme, kupite ženi perece ili teglicu meda, matične mliječi… Pun nam je kufer te ozbiljnosti, ukočenosti, gdje treba i ne treba…
Slavonske lole definitivno znaju svoj posao. Zborno pjevanje, ruke u zraku i ‘teraj, teraj žestoko’! Prisnažila je i ‘Plava noć’ pa je od 22 – 02 bilo turbo veselo i lijepo. Pohvala redarima ‘Komoda’, koji ove godine funkcioniraju besprijekorno. Sinoć niti jedna intervencija policije jer sve čarke oni su suzbili u korijenu pa se javni red i mir nije narušavao.
Ah, umalo zaboravih… Sinoć smo imali jedan neobičan događaj. Oko 22 sata na stranu me zovne čovjek kojeg odnekud znam, ali to nije važno. Zbori on zabrinuto:
– Daj, pomozite ako možete… Ugostili smo šefove iz Zagreba, Rijeke, Jaske, tu u ‘kutiću’. Malo se popilo pa bi mi doma, ali imamo veliki problem…
– Recite…
– Ma, ovaj direktor iz Jaske nam se izgubio!?
– Kako, ne kužim… – mrštim se i pravim zbunjola facu.
– Valjda je krenuo pišat i ne zna se vratit nazad. Mobitel mu se ispraznio, sve smo pregledali… Pročešljali smo cijeli prostor, nigdje ga nema…
– Jeste pitali ronioce, dole kod vode?
– Ma, jesmo, nije pal s mosta…
– I kako ću vam pomoć’?
– ‘Ajde, molim te, odi pa preko razglasa pozovi Igora iz Jaske da se vrati u ‘Šumarski kutić’, čekamo ga tamo.
– OK, budem…
– Hvala unaprijed!
Nema na čemu, pomislim i krenem put pozornice. Igore! O, Igore, vrati se svojima u ‘kutić’, sve ti je oprošteno! Skuvali su i pašta šutu! Dobro, ponovio sam apel nekoliko puta, a Igor se valjda ‘dobio’ i vratio matičnome jatu. Idući put nek’ ga čipiraju, da ne brinu toliko… Inače, do sada sam uglavnom preko razglasa tražio izgubljenu djecu, a ne jednom su mi dovodili uplakane klince, koje su roditelji pogubili u gužvi. Mama se zapriča s kolegicom s posla, koju nije vidjela još tamo od 2 popodne, a dijete odleluja u gužvu… Ili se tata ‘zarunda’, a klincima dosadno pa u akciju istraživanja ŠRC-a…
Sve je dobro (kad) što se dobro svrši pa tako i ova fešta. Još dva dana… Iako mi baš i nije jasno kako Sandi pjeva na Saturday, a na Sunday pjeva Pejaković???