Pjena party: Dan 10.
Vrlo neobičnih deset dana iscurilo je zajedno s ovom kišom, koja se rasplakala i nad školarcima na njihovom putu u školske klupe.
Kiša i prohladno vrijeme definitivno su obilježili i odredili tijek ovogodišnjih ‘Dana piva’. Jedan, i to prvi, vruć dan, jedna topla večer i osam dana i noći s kišom i temperaturama na razini ‘Sisveta’, definitivno nisu dobitna kombinacija za uspjeh i na koncu – dobru zaradu onima koji su hrabro zagrizli izazov i uplatili (ne mali) iznos za najam prostora. Dodamo li k tome opću besparicu, kritični dio godine (udžbenici, garderoba, drva itd.), proračunska rupa kućnih proračuna vapi za rebalansom. Ipak, netko je zaradio, nešto se događalo u gradu i okolici…
Prateći svaki dan događaje na toj makadamsko-asfaltnoj parceli, ne mogu se oteti dojmu da je doživljaj ove manifestacije nekako površan. Kao da svi idu ‘obaviti’ to hodočašće, da baš susjedi ne budu bolji od njih, a da je premalo opuštenosti, veselja i onog ponosa da ste dio nečeg velikog i veselog. Takav ponos ‘na prvu’ se vidi u Kastvu na ‘Beloj nedeji’, na varaždinskim ‘Španciranjima’, to sam se uvjerio ‘svojeočno’. O cajkarenju mi se ne piše više, a sve ostalo opisao sam u ranijim tekstovima.
Sinoć, zadnjeg dana, solidna posjećenost i zadovoljavajuća potrošnja. Hvatali su se zadnji pereci, nazdravljalo se uz Pejakovića i njegove poskočice, a najbolje su se opustili oni koji su bili i najumorniji – konobarice, konobari pa i gazde lokala. Svma je već bilo dosta borbe pa su se potrudili da što manje tekućina i hrane trpaju u kombije… Što da se baci ili vraća, daj još jednu…
Kako je izbor za miss ‘Dana piva’ gotovo u stopostotnom dijelu pao na moja nejaka leđa, zapeo sam k’o sivonja da to izguram. Prijavilo se sedam djevojaka, ali došlo ih je pet. Jednoj su uranile ‘stvari’, a druga se nije javila pa ne znam što je na stvari. Ukratko – dogovori frizerke, šminkanje, lente, cvijeće, nagrade, brojeve koje će nositi, prikupi žiri, jer je Paminjo u Žminju, skoči na šank po piće, nabavi produžni kabel za uštekati fenove, skidaj curama tremu, galami na znatiželjne kuhare iz ‘Muljave’ jer zaviruju u šator dok se cure skidaju, dogovori s bendom kada kreću, s Pejakovićem kada starta on, požuruj bend jer su upravo sjeli jesti, a trebalo je već počet’, i tako dalje i tako šire… Ah, da, valjalo je to sve i voditi, što je u stvari bio najmanji problem. Dakle izbor – jedan kroz jedan! Molim da me se ovih dana zove Donald Trump ili barem Šečković… Martina Mojzeš, djevojka koja radi na pumpi uz A-1, odnijela je uvjerljivo titulu najljepše pa će nagodinu u kočiju s muškarcima, kad krene povorka za otvorenje ‘Dana piva 2011’.
Ove godine nije izbila niti jedna veća tučnjava, što je svakako pohvalno. Bila je solidna ponuda piva i jela. Rock pleme imalo svoj šator s odličnim cover bandovima. Najveće fešte bile su za nastupa domaćih ‘Chocholate nipples’, tvrdi konobar Miško. Narodnjaci i ostali koji se nisu očistili od ‘istočnog grijeha’, osjećali su se kao da su na ‘Danima piva’ u Zrenjaninu ili u Banji Koviljači – cepalo je na ekavici do koske…
Kad se sve zbroji i oduzme, nije loše, ali moglo je i puno bolje, ali i gore. Posljednjeg dana dogodio se vjerojano najbizarniji događaj, s kojim ću i završiti ovu storiju u 11 nastavaka. Obitelj koja ima one dvije zmijurine, s kojima se znatiželjnici slikaju, valjda se već umorila od držanja pitona za vratom, pa su svome sinku dali da malo pridrži gmaza. Dječak je očito negdje pogriješio u tretmanu izvora obiteljske zarade pa ga je udav zagrizao za prst!? Mali je, po tvrdnji očevidaca, bacio zmiju na travu i plačući pobjegao iza prikolice. Priskočili su roditelji, ukorili zmiju i malog, pa mu previli ruku, obrisali suze i idemo dalje – slikanje s pitonom 30 kuna za djecu, 50 za odrasle…
Danas se raskopava ponton, kući ide piton, a život opet postaje svakodnevan i pitom. Toliko o tom…