Reciklaža

Kao što ovih dana sudski i ini pretražitelji njuškaju po domu nekadašnjeg najmoćnijeg čovjeka u državi, tako i ja pretražujem po svježoj memoriji, pokušavajući naći nešto pozitivno u godini na izmaku. Koliko sam se puta od srca nasmijao, što me veselilo i koje su sitnice bile onaj čarobni prah koji nas održava živim i živahnim.

Srećom, hospitalizacija u obitelji nije bilo pa hvala Bogu na tome, ipak je zdravlje ono što je platforma za sve sreće ovoga svijeta. Djeca dobro uče, auto još dobro vuče, nitko me ne tuče, pa koga briga što je bilo juče(r)…

‘Vremena su kokuzna, a ti si baksuzna’ – pjevao je Dino Merlin davne ’84. Da se kriza svega uglavila ljudima u svijest i podsvijest, ove je godine vidljivo i nama koji slabije vidimo. Iako se narod i dalje okuplja po Danima piva, po Halidima i Jabukama, uz Stavrose i Maje Šuput, nešto je tu trulo i nedorečeno. Ponekad imam dojam da je ljude netko natjerao na te koncerte, na biciklijade, na svadbe, krstitke… Nit’ se pjeva od srca, nit’ je veselje odraz stanja duha. Ako se netko zaista opusti i veseli bez kočnica, odmah je sumnjiv!?
– Ma, popio je pa ga prebacilo – gunđat će oni koji statiraju na ‘feštama’, zavideći veseljacima koji su se, eto, drznuli opustiti i zapjevati malo omiljene refrene…

Ovogodišnja Martinja bila su posjećena kao malo bolje karmine. A da bi izmamio kakav osmijeh na lice i pljesak, morao sam govoriti turski kao Onur, imitirati sve od Ćire do Bozanića, skladati pjesmice na licu mjesta i još sto drugih čudesa… Nekad je deset posto toga bilo dovoljno da mi još mjesecima kasnije prepričavaju moje štoseve, i dalje se smijući istima… Koji se vrag dogodio? Ma, nije ta recesija baš tako jako ubila ljude u pojam, tješim se… Ili sam ja postao star i čangrizav… Ne znam.

I dok nam turizam cvate, mi namrgođeni. A gostu treba samo osmijeh i topla riječ… Zato, ‘ajmo malo života, ‘ajmo malo veselja! Kažu da su se u Americi u vrijeme velike depresije zabavljali bolje nego ikad. Uostalom, legenda kaže da je na Titaniku orkestar svirao sve dok se brod nije toliko nakrivio da su najprije u hladno more popadale note pa onda instrumenti i na kraju i muzičari! Show must go on! Rezime ove tužbalice: ‘Ajmo tu 2010. spremiti u ladicu, zaboraviti afere, sanadere, ‘kurve i pedere’ pa krenuti s malo više volje i optimizma u drugo desetljeće trećeg milenija. Slušajte svoj omiljeni radio na 95.4 MHz i veselimo se životu zajedno. Ovako više ne ide… Je l’ jasno?

Sretna nova!