Kod Mc dr.Ive

Mjesto radnje: Redakcija jedne medijske kuće, čiji glavni programski pravac je ‘Brza informacija, podvučena žutilom’. Tri sata je ujutro, a u tijesnoj prostoriji urednik je priveo sve svoje raspoložive reporterske i ine snage. Cjelokupan tekst, naravno, izmišljen je, ali vjerojatnost podudarnosti sa stvarnim likovima i događajima vrlo je opipljiva… Urednik, vidno ljut, nenaspavan, nervozan, pogurio se iznad stola i hrapavim glasom ispaljuje rečenice:

– Ovo je katastrofa! Ovo je sumrak svih sumraka! Ma, to je… slagalica strave i užasa od vaše nespretnosti i traljavosti! Jeste li vi na glasu kao najbolja njuškala u struci!?

Muk.

– Jesmo li mi snimili onog crnog repera kako brljaju oko ‘bijelog’? Jesmo. Jesmo li otkrili puno rodilište vanbračne djece svih važnijih selebritija? Jesmo, odgovara sam sebi. Jesmo li nanjušili sto afera i uslikali masu faca u kajekakvim marifetlucima? Ha? Šutite k’o đaci kad dobiju ukor pa ih ćaća ide malo pomazit’ remenom! Kako mi, pobogu, nemamo niti jednu Ivinu sliku? Kako, majku mu?!? Kad vidim ono ‘arhivske snimke’, dođe mi da skočim s nebodera! Pa nije dr. Ivo bio u ‘Desantu na Drvar’ da imamo samo arhivske fotografije!? A da nisam sve poduzeo!? Pola godine fotići su glumili češere na drveću oko zatvora u Salzburgu i… ćorak! Novinare smo drilali njemačkim jezikom da se uvale kao prijatelji iz Linza pa ga uslikaju i ništa. Nula bodova. Kroatien nul punkte…

– Kad su krenuli u koloni prema Zagrebu, imali ste petsto kilometara vožnje na raspolaganju. Dvije granice, tri tunela, stopedes’t nadvožnjaka, tisućudvjesto šahtova i… i… i opet kita neerektivna, ostali smo suha objektiva, ljenjivci jedni preplaćeni. E, rezat će se plaće, samo da znate. Ne dao Bog da netko ‘okine’ Ivu prije nas… Možete ići svi skupa tražit’ posao u ‘Zetovom biltenu’ ili biti dopisnici Glasa Koncila iz misije u Rodeziji! Ima li itko nešto za reći?

Tajac… Ipak, s kraja stola stidljivo se podiže jedna ruka.

– Reci, Dalibore. Samo nemoj neki od tvojih neizvedivih prijedloga, poput onoga da trebamo naći miša s minikamerom na sebi pa ga preko čuvara prošvercati u Ivinu ćeliju!?
– Šefe, dozvol’te da rečem svoju ideju…
– Ne kaže se ‘da rečem’, nego ‘da izrečem’ – ispravlja ga šef, i sam u lingvističkom prekršaju. Ali, fućkaš gramatiku, glavna je fotka ili snimka Doktorova, pa da usporedimo kilažu. Znate ono, ‘Prije i poslije’. Do pritvora i nakon tretmana ‘Pržundiskom’. Kilogrami se sami tope! Zovite što prije!
– Moja punica jako je slična gospođi Mirjani, znate, gospođi arhitektici…
– Da, i?
– Pa mogli bi je malo dat’ stilistima u ruke pa da je dorade i srede malo. Popeglaju bore, nabace moderan kostimić, fensi torbicu i nek se prijavi za posjet suprugu u bolnici… Dok bude tamo, lakše nego provaljivat’ u Remetinec…
– Da, i?
– Pa dok Ivek skuži da to nije Mirjana, ona ga okine aparatom, ‘idiotom’, i tutanj van! Kao, pozlilo joj kad je vidjela ‘supruga’ šepavog i propalog… Fotić u torbicu pa k meni u auto! Ha?
– To sam si mogao i mislit’. Dobro, Dalibore, da se nisi javio kao dobrovoljac, da te istetoviramo kao onog Michaela iz ‘Zakona braće’ pa da organiziraš bijeg iz Remetinca, a mi imamo ekskluzivu! E, jeste ‘hlebinci’… Ma, zamislite što mi malo prije veli ona mala cicata pripravnica na hodniku: Kaže da se priprema optužnica za nezakonito i neprijateljsko preuzimanje dijela poznatog međunarodnog lanca fast fooda… Šapnula joj je frendica koja stažira u Uskoku kako se pretresa, otkud njemu i bratu pravo da na svakom ćošku imamo ‘Mc drive’?!??? Kao, gdje ima Ive, ima i vatre. A to je kratica od ‘Mala crkavica doktora Ive’! Oko stotinu stručnjaka sudjelovalo je u razbijanju te poslovno semantičke zavrzlame. Kakav ‘gordijski čvor’. Ma, chicken shit!

Uto u redakciju upada zadihani i neobrijani mladić s tri foto aparata na prsima i ruksakom na leđima..

– Imamo slike! Hurrraaa! Prvo smo! Imamo ekskluzivu! ‘Ajmo, odmah brejking njuvz!!!
– Šta imaš? – skoči šef, a i svi s njim.
– Evo, nabavio iz bolnice. Znate da sam vam govorio da gore radi sestrična od bratićeve strine, koja je fermana kuma maloj od moje polusestre, a ona je njenom malom krsna kuma… Starci im imaju vikendicu na Plešivici, a moj stari im je prodal vinograd, svakome pola…
– Dobro, jeb’o te taj ‘Uvod u anatomiju’, di su fotke? – neurozno će šef.
– Evo! – slavodobitno na stol skliznu dvije oveće ‘plahte’, crne s bijelim obrisima.
– Koji je to kukac? – zine urednik, držeći dvije rendgenske snimke.
– Nije kukac, nego koljeno Dr. Ive. An fas i iz profila! Bolje išta, nego ništa, jel tako? Zovite one ortopedere pa neka naprave stručnu analizu… – zaigrao se fotić.

– Ubi’ću vas sve, majke mi! Naspravit ću novinarocid, nezapamćen u Hrvatskoj! Svi van! A ti, budalo, ostani malo – režeći prosikta Big boss, bacajući rendgenske snimke u koš za smeće.
– Šefe, kaj se ljutite… Spomenuli ste ‘Desant na Drvar’. Pa i Švabe su donijele Titovu uniformu… Možda se na ovoj koljenici ‘zapelca’ kaj boljega… ‘Ajmo mi nekaj pojest, možda nešto radi sad u pol 4 ujutro… E, da možda kod onog ‘Mc dr.Ive’ imaju teleće koljenice ili buncek… Ja častim!
– Šefe, kaj ste tak’ nervozni, drugi nam mediji nisu ni do koljena! Obećal mi je tehničar u bolnici da bu nam nabavil Ivinu štaku, sad bu navodno dobil novu, a ja ću mu gurnut nekaj ‘šuške’ pa imamo slike koljena i štaku, a kad mu skinu gips, mogu i to sredit’ za male nofce… Zamislite, gips, a na njemu potpisi njegovih prijatelja: Šeki, Andrija, Gordan, Jadranka, Damir – ‘Rumenigge’… ‘Ste još ljuti, gazda? ‘Ajmo jedan smajlić… E, skoro sam zaboravil… Zaštitar tam u bolnici veli da Ivek često ide na šekret… Mjehur ili meka stolica… I to bi mogli nakak’ objavit. Ono naslov – Svaka guza dođe na…. Dobro, šutil bum! Oke, oki doki… Idem sad, imam dogovor s čistačicom, obećala mi je dat nekaj iz Njegovog koša za smeće… Sigurno bu korisnih sitnica… Bokić!