Prijetvorba i PIVAtizacija – dan 6.
Šesti dan Pivarijade izgledao je kao da mi kakav strogi sudac odrezao kaznu u obliku cjelodnevnog boravka na ŠRC-u. Najprije sam oko podneva podmetnuo ‘krušku pod njušku’ Zoranu Sabljariću, šefu ‘Šumarije’. Budući oni u svom kutku najbolje rade, imalo se o čemu pričati. Zoki je godinama već u priči oko Dana piva, pa je također primjetio dosta nelogičnosti oko organizacije i stalnih eksperimenta, koji nikako da uspiju do kraja…
Uslijedilo je tradicionalno druženje Pivovarinih čelnika s medijskim pregaocima. Četa mala, ali dobra apetita, ćaskala je nekoliko sati o svemu i svačemu. Kad su posluženi kolači i štrudla, vani se počelo nešto događati. ŠRC su okupirali momci u plavom, raznorazni ‘sekjuriti’, pa smo znali da stiže neka krupna zvjerka. Fotoaparate, kamere i mikrofone na gotovs, pa u zasjedu. Ubrzo smo saznali od svirača iz ‘Kocke šećera’ da stiže sama ‘She’ – kažu bit će predsjednica, Kosor. Njih osiguranje nije pustilo da istovare instrumente i pojačala pa su ih teglili od stadiona do pozornice!? Ponekad mi nije jasan taj strah od vlastitih birača… Trenira se strogoća gdje treba i ne treba. Đe će muzičar kome naudit’! Tko pjeva zlo ne misli, podsjetimo se stare izreke…
A kad je šefica stigla, onako nenajavljeno, zinuli smo kad su ministri počeli izlaziti iz debelih limuzina. Za Vladu danas igraju: Kosor, Milošević, Popijač, Božinović, Bačić, Pavić, a iz pravca luna parka stiže i neizbježni Pankretić! Stig’o i Friščić, pa su domaćini imali pune ruke posla oko stranačkih šefova. Sve po onoj: osmijeh mi na licu blista, smiješi mi se izborna lista! Valja vatat’ pozicije dok je vrijeme! Procesija je završila u već opisanom kutiću, gosti su šalabrcnuli perece, dobili bocu medice od medara Capana, čokančić šljivovice od Županjaca, cvijeće, kriglu ‘festivalskog’, pa put pod noge. Vlada je samo popila rundu, dok su ‘seljaci’ zamezili malo.
Pun andrenalina i sreće što nas pohode visoki gosti, ničim izazvan sjeo sam za bubanj i odlupao nekoliko pjesama sa sastavom ‘Zlatne godine’, koji su zagrijavali narod prije Stavrosa. Kad si već gore, daj otpjevaj jednu Thompsonovu, veli Štef – čovjek koji svira sve osim stalka za šešire… Teško žabu u vodu natjerat’… ‘Kažite mi jesu li nas prevarili…?’ Jesu, al’ me više nisu mogli čut’, zamakoše već prema Rakovcu u nove radne pobjede.
Nakon pjevačke točke, uslijedila je Baumax nagradna igra, pa Jasmin Stavros. Mršaviji nego ikad, poslovično nervozan, riktao je sako i košulju pred ogledalom, pa mrmlja sebi u bradu: Ma vidi me kaki sam, samo mi ova buča od glavurde ostala… Ni sto ‘glumičića’ ne bi pomoglo…
Stavros u ‘maga đuga’ ritmove, a ja sam osjetio da mi je baterija sa snagom pri kraju, a punjač mi ostao doma na krevetu. Popih još ‘putni’ sok, koji se može kupiti spravljen od pravog voća i to na licu mjesta. Gospođa, čije kćeri prodaju sokove, veli da nije baš navala… Puno su bolje radili na moru. Eh, ipak su ovo dani nečega drugoga… Sok je u drugom planu… Stavros me ispratio preko prašnjavog parkirališta s dvije, ovih dana aktualne ‘himne’: ‘Pivo volimo mi’ i ‘Umoran’ – ka pas…
Sitnoooo!