Prijetvorba i PIVAtizacija – dan 8.
Sve je počelo još na kraju petka pitanjem: Oće l’ sutra na oranje doć’ ministar Čobanković? – znatiželjno zacvrkuta lady DI – Diana od marketinga ‘Muljave’ i pripadajućih pogona. Najavljen je, ako stigne javim ti. Nije valjda frka ako vam resorni ministar stigne na šarana. Bar on djeluje kao gurman kojemu sve prija – primjetim ja.
Sunce je već udarnički pržilo iznad farme Šumbar, kad je počelo svečano otvorenje prvenstva države u oranju, a ministra ‘Čobija’ niotkud… Moćni strojevi s plugovima krenuše u mimohod, a ja sam to najavio kao krug zagrijavanja bolida F-1. Čak je i ‘safety car’ u obliku prašnjavog Quada bio na čelu kolone. Stiže poruka: Je l’ doš’o? Neće doći, možda večeras na proglašenje pobjednika. Uh, svakako javi… Javit ću. Orali momci, orali mi po pršutu, siru, gulašu od napasnog vepra koji je taman naletio na sačmu dok je tamanio kukuruz budnog lovca iz Barilovića. On pao sit i do sita namirio jedno tridesetak gladnih homo sapiensa.
Prije nego se dokopah ŠRC-a, odradih nekakav kratki ‘eventić’ u Supernovoj. Dok sam tamo ‘kokodakao’ o školi koja je pred vratima i navigao klince kroz nagradnu igru, mobitel je vibrirao udarnički. Baš kao vibrator s novim baterijama… ‘Uzmrdali’ se gosti iz Biograda, koji bi da ih malo promoviramo dok oni peku ribice, toče vino i dijele promidžbeni materijal. Oni su na godinu domaćini Svjetskog prvenstva orača pa naloviše srdela i put pod noge do Karlovca. Evo stižem, uzvraćam ja, bit ću tamo u 7 i 15! Koja je to ura? Ah, da… U 7 i kvarat, ispravim se na ‘Pauletićev’ jezik i smirim nemirne Biograđanine.
Lako s njima, ali evo opet ‘Božice lova’ Diane, s pitanjem: Jel’ ‘Cho’ došao? Nitko mi ne zna reć’? Ne znam… Najprije da riješim nagradne igre, promidžbu Biograda, pa ću vidjet’ ima l’ ‘Pastirkovića’ ili je zapeo sa šeficom, koja je i danas na ekskurziji s naramkom ministara u pratnji. Kako je u Slavoniji, teško će Petar propustiti biti domaćin. Čast oranju, ali sad se trasiraju predizborne brazde…
I onda podjela nagrada naj oračima. Poklon paketa za svakoga, kao da je stigao Deda Mraz. Valjalo je sve to složit’ i još negdje pronaći Williama Hooda, prvog svjetskog orača… Ni njega, kao ni ministra, nigdje… Nije ga valjda oteo Robin Hood pa ga dao siromasima, primjeti Jelić, koji je zajedno sa županom čekao red na dodjelu nagrada. Pitam Acu iz Savjetodavne službe je l’ došao ‘Hud’. Veli on, tu je. Odlično, nek’ ide odmah na pozornicu! A ono se na binu penju svirači KUD-a ‘Izvor’!? Ma ne KUD – Hud nam treba, he, he… Nema Huda, nema se kuda, daj KUD pa nek’ praše himnu ‘Hej, orači’, koja je mene neodoljivo podsjetila na onu prastaru ‘Ej, vazduhoplovci’… Netko maše iz mraka, pokazujući na mobitel. Pogodite tko je… Poruka: Jel tu? Nije, ni neće ga bit’, kao i Hood i Čoby je ‘missed in action’… Naš Marijo Spudić opet je pobijedio, a s time je i moj ‘pivsko orački put’ došao kraju.
A te sparne subotnje večeri kao da je netko napravio raciju u gradu i sve potjerao na Dane piva. Srećom da je riječ o livadi, jer da smo bili u zatvorenom prostoru, ŠRC bi pucao po šavovima… Krkljanac na ulazu protegao se sve do semafora u Domobranskoj, a onaj na križanju Rakovca i skretanja za Mekušje je, unatoč policijskom reguliranju, radio, ali kao da nije. Raskrižje puno vozila, nitko ne vidi što se upalilo, svi trube i živčane, a pomaka nema. Vještim manevrom, uz tri-četiri evidentna prekršaja, preko pločnika izvukoh se pa tutanj doma preko Brze ceste, jer ovo bi bilo po onoj staroj ‘preko preče, naokolo bliže’. Provjerio sam još samo na mobitel, ima li pitanja o ‘Godotu’, ali očito je da ova subota nije bila dan za ministre i svi se pomiriše s tim.
Zavjesa je pala, sad počinju analize, zaključci i svođenje računa. Nek’ se sve malo slegne pa ćemo rezimirat’ ovogodišnju ‘Prijetvorbu i PIVAtizaciju’…