Odlazi cirkus…
Obećao sam rekapitulaciju ovogodišnje Pivarijade, kad se malo pjena i dojmovi slegnu. Pa, evo…
Prvi dojam je da su svi sretni da je i ta gnjavaža iza nas. Kao da je ta fešta nekakva obaveza iz testamenta, pa ajd’ da i to odradimo… Dugo sam vagao napisati ovu rečenicu ili ne, ali mojih šesnaest godina bavljenja ovom manifestacijom daje mi za pravo da svoje dojmove i obznanim, tj. (o)bložim.
Već to što su amputirana dva dana fešte, pokazatelj je da je organizacija i provedba manifestacije gnjavaža i pusta tlaka, s kojom na kraju nitko neće biti zadovoljan… Svatko ima svoju viziju, ali nitko se posla ne bi uhvatio ni za živu glavu. To je kao ona situacija: Jesi je pitao, ‘oće l’ ti dat’? Odgovor: Ma pitao bi’ ja, a kaj ako pristane? Od uštirkanih i glomaznih organizacijskih odbora, do NK Karlovca, Pivovarinih upliva, do nepostojeće ‘Real medije’, pa do kojekakvih improvizacija zainteresiranih pojedinaca, svake se godine ide ispočetka. Zato je i rezultat uglavnom kilav. Pa se nameće pitanje zašto se već jednom ne stave ‘glave skupa’ i nađe deset ljudi koji su svake godine tu negdje i koji se organizaciji povorke, otvorenja i prodaje štandova ne čude k’o pura dreku… A ja ću ih nabrojati časkom: Zoki Sabljarić, Dražen Šomek, Miro Dakić, Damir Biondić, Goran Đurašević, cure iz Turističke Nikolina Lisac, Tihana Bakarić, a znanje znaju i Zdenko Barjaković, Dražen Adamić, pa bar troje Pivovaraca Krešo Perković, dvije Ive i Ivana… Čarli sve zna, ali on je s druge strane barikade (zakupoprimac), pa je to drugi par opanaka…
Ali ne. Svakog srpnja – ispočetka. Koliko se oko Dana piva izmislilo tople vode, Toplana nam gotovo i nije potrebna… Pa smo ove godine posegnuli i za profesionalnim redateljem, koji je, naravno, pošteno naplatio svoje usluge. Ne zavirujem mu u ugovor, ali… Nije on Dado i Kina da radi za kikiriki i lijepu riječ. Samo da se nagodinu netko ne sjeti da je Spielberg slobodan u to vrijeme godišta, pa da nam on ne režira povorku u kojoj već svi napamet znaju svoje uloge. Otvorenje je bilo ok, treba netko tko sve konce drži u svojim rukama, jer inače ode sve u mačku piterinu. I nakon toga manifestacija je bila prepuštena dobrim vilama i milosrdnom Bogu Sinoptičaru. Ovaj potonji pomazio je sve koji su pružali usluge jer, kad je tako toplo, jede se, a pogotovo pije udarnički. Koliko sam uspio saznati, svi su dobro poslovali. Iako su svi oni u horoskopu u podznaku ‘kukavica’, pa kukaju kako su stalno u manjku, ove godine ipak se nešto stavilo u džep. I neka je…
Zabava. Opet ista jadikovka. Svima nešto nije po volji. Luna park skup. Parkiranje skupo. Pišanje skupo. Piva skupa, previše pjene. Razglas preglasan. Previše cajki. Premalo cajki. Ubiše oni rokeri u Pivovarskom šatoru. Indijski štand smrdi. Kod šumara nema mjesta, dugo se čeka šaran. Dado ne da Baumaxove nagrade ako bar nešto ne znaš… Uvijek isti cvilež… Ako se netko dođe zabaviti, zabavit će se i uz malo pive i par lijepih pjesama… Kako se u narodnjačkom šatoru klinci tako dobro zabavljaju? Zato jer su se došli zabaviti uz muziku koja im paše i briga ih za cijeli svijet… A kad se dođe s figom u džepu, s premalo kuna i kad te gužva zgužva, kredit visi nad glavom, žena stalno nešto zvonca, djeca pizde po svom… Gdje je tu zabava? Ja sam se raspametio na ‘Gunse’, ‘Zeppeline’ i ‘Stonese’ koje su prašili klinci u već spomenutom Pivovarskom šatoru… Srce mi je igralo i tuklo k’o Ringov bubanj, ali nisam uletio u prve redove, mahao glavom i vitlao majicom pa pokazivao ‘lepo telo’ kao vršnjaci moje kćeri… Svaka zabava na svom mjestu i u svoje vrijeme… Ovo je ipak vašar, ma kako mu mi tepali… Iako mi nije jasno kako se to proračunatom menadžmentu Pivovare omaklo pa su pripustili te mlađahne ljute rokere, koji su istina bili prateći sastavi RTL zvjezdicama Jambrošiću, Kosu, Mišiću, Žanamari, ali su za zagrijavanje ubijali bubnjiće uštogljenoj publici, koja je došla pojesti nešto i popričati s poslovnim partnerima, kumovima, rodbinom… Valjda je to nekakva ‘Božja odmazda’ za sva stišavanja lokalnih bandova, koji tamo sviraju gotovo nečujno, baš zbog komocije publike koja jede (na teku).
Srećom, većih tučnjava nije bilo, pozornice nije odnosio vjetar, nitko nije pao s pontonskog mosta, a lopovi su ordinirali tek par dana. Mi smo, iako nismo bili ‘glavni medijski partner’, opet održali ‘pokaznu vježbu’ kako se prati jedan takav događaj. Da ne bi ispala samohvala, citirat ću jednog gradskog vijećnika, koji se zadnjeg dana Pivarijade punih usta nagnuo prema mome uhu i promumljao: Danas sam prvi put na Danima Piva. Svaki dan slušal sam vas i sve sam vidio pa mi ni nije trebalo ić’ simo… Kako vidjeli? – pitam ja, valjda čuli… Nemojte se umislit’ – bolje se vidi kad se sluša vas, nego kad se gleda neke druge! Kaj ćeš popit’?