Par, nepar, vepar
Pržiona iz kolovoza nastavila se i u rujnu, pa su sve berbe uranile za dva do tri tjedna. Grožđe je već zapjenjeni mošt, krumpir davno u podrumima, šljive u pekmezu ili čekaju pretvorbu u šljivovicu, a kukuruzi broje zadnje dane na njivi.
Osim svih mogućih nametnika, parazita, peronospora, zlatica i voluharica, koje direktno ugožavaju ljetinu, čini mi se da kukuruz ima najokrutnijeg neprijatelja i da vlasnici njiva zasijanih ovom kulturom imaju najveće muke i podočnjake. Zašto? Pa zato što na njihove klipove i zlatno zrnje ne atakiraju samo nebeske sile, poput tuče, poplava u nizinama, suše, već i jedan od najžešćih jurišnika u našim krajevima – divlja svinja. Imam susjeda lovca, pa sve znam iz prve ruke. Veli on da su se ovi kljovaši jako razmnožili u četiri ratne godine, jer su ‘SAO’ lovci više preferirali srnetinu i zeca, a ostale životinje razmnožavale su se bez kontrole i, kako ih nitko nije baš dirao, imale su običaj dolaziti sve bliže kućama, bez uobičajenog straha od ljudi. Pa sad kad je divljih guda puno i posvuda, svi usjevi, a ponajviše kukuruz, koji je njima poslastica, kao nama mesožderima svinjetina, stradaju brzo i temeljito. Pogotovo ako je njiva blizu šume, ali ni to više nije pravilo. Kukuruzište moje punice na dvjestotinjak je metara od moje kuće, pa su oni jedne noći, bez straha, brige i pameti, uletjeli usred njive i napravili vrlo nepravilne ‘krugove u žitu’. Jedini spas – čekić, čavli, letve, žica i ograđuj ranč. Kao na Divljem zapadu, samo još da žigošem stoku i nadjenem ranču kakvo prigodno ime, poput ‘Dado’s creek’ ili ‘Golden stone’…
Lovci dijele nekakve repelente, a to je nekakvo ‘smrdivo’ koje bi trebalo odvratiti gladnog i napasnog vepra u traženju večere. Veli narod, to je kao sveta vodica – nit’ škodi, nit’ pomaže… Pa se ljudi svakako dovijaju: Pale gume, piljevinu, polijevaju naftu oko njive, dođu prije spavanja pa nabijaju po praznim bačvama, a neki kupe baterije i puste muziku što jače mogu. To mi je najbolja fora! Osim što se veprovska obitelj fino najede, ima i muziku za ples! Samo još da mladi nestašnji veprići ne smisle bećarac:
Plešu stari vepar i stara
Mrda im se guza
Oni plešu mi jedemo
Nastradat će cijela kukuruza
Op-sa-sa fina večera!
Susjed lovac ima zgodnu teoriju oko te muzike u kukuruzištu, jer i sam pribjegava sličnom načinu tjeranja nezvanih gostiju iz šume. On se smjesti na ‘čeku’, a radio svira desetak metara dalje. Kaže da zna potjerati uljeze, a usput i njemu nije dosadno. Bez obzira na muziku, ako buče svaku večer, svinje se i na to nauče i ne smatraju da je to opasnost, pa grabe u harač.
– Slušam ‘Mrežnicu’, nema prasaca, okrenem na HR-3, ozbiljna glazba – nigdje ničega… A kad prebacim na nekakvu stanicu iz ‘Republike Srpske’, gdje samo arlauču kao da je njih vepar nabio na kljove, evo ‘vragova’! Čopor dođe, cajke trešte, kukuruz ukusan, pa njihovom veselju nema kraja! Bila tako jednom mama krmača s desetak praščića, pa ne smijem pucat’! Oni premladi, a kako ću ih ostavit’ bez majke!?
Pitam je l’ se vepruša, zanijeta ritmom i opojnom melodijom, digla na zadnje noge pa zavitlala njuškom i kljovama, he, he! Naravno da nije, a ja sam mu ispričao jedan stari lovački vic, da mu poravnam podočnjake od silnog noćnog dežurstva na ‘čeki’. Veli ‘vako:
U doba socijalizma, pobratimljenja lovačka društva iz Hrvatske i Srbije međusobno se posjećivala, lovila i feštala, naravno… Jednom prilikom u lovu kod nas, našem lovcu, recimo Ivici, pas se silno plašio pucnjave! Čim netko opali ‘Žućo’ kev, kev i tutanj… Kaže Jovica Ivici: Daj, bre, tog kera da ide sa mnom u Kragujevac, kod nas se stalno nešto slavi i puca, pa će da se nauči na detonacije! Dogovoreno, ostvareno, pa za mjesec dana stižu naši lovci u uzvratni posjet, pa krenu u lov. I čim je prva puška opalila, ‘Žućo’ skoči na zadnje noge i zapjeva ‘E, Branka, Branka, Branka, sećaš se našeg rastanka’!? Ha, ha, dobar, veli lovac.
– A, jeste probali s Borisom?
– Ne razumim…
– Pa, ako nikako ne ide, pokušajte s Antom i Darinkom…
– Ne razumim…
– Pa kao i Ante iz one reklame, pokušajte ono što ne može ni Čak, Čak Boris, točnije Norris!
– Kako?
– Pa nabavit ćemo maketu s likom Čaka Norisa, pa da vidimo koji će vepar ući u kukuruz! Ako ipak uđu, razglasit ćemo da je Čak Noris obična ..ičkica i izmišljotina!
Par, nepar, vepar!