Muuuuu!
‘Ljudi se drže za riječ, a volovi za rogove’. To je jedna od narodnih mudrosti koju ćemo sigurno čuti u ovom predizbornom cirkusu, a naravno i u danima poslije, kad se budu formirale koalicije i kad krene inženjering usmjeren samo k jednom cilju – vlasti!
Znamo da nas (birače) političari i ne doživljavaju baš ozbiljno i da je sve samo čista matematika. Slušajući ih, stvarno se osjećam kao ‘stoka sitnog zuba’, koja će progutati sav napoj i zagorjelu proju koju nam serviraju ovih dana. Ipak, osmijeh na lice izmamila mi je jedna krava. Prava pravcata krava, ne ljubičasta ‘Milka’, već prava domaća simentalka, koja se prva pobunila protiv političara i njihovog svojatanja ljudske i životinjske vrste. ‘Play of the day’ odigrala je Lena, junica iz okolice Iloka, koja je trebala biti model i statist jednom kapitalcu iz političkog stada. Evo copy/paste:
Slavonski rodeo s opasnom šaruljom Lenom: Ministar razjario kravu Lenu pa se dao u bijeg
Da se to dogodilo nekom ulickanom činovniku iz Zagreba, koji je prvi put zašao na seljačko gospodarstvo, ne bi bilo neko iznenađenje. No, kada krava ganja po dvorištu seljačkoga sina, ministra poljoprivede Petra Čobankovića, onda je to vijest nad kojom se valja zamisliti. Da stvar bude gora, napad se odigrao u njegovu rodnom Iloku, na imanju ministrova poznanika Ante Bošnjaka. Ministra je u bijeg natjerala šarulja Lena, kada se Čobi pripremao pozirati za intervju Globusu. Nakon pokušaja upoznavanja, Lena se razljutila pa je počeo slavonski rodeo. Čobiju je osmijeh u trenutku splasnuo pa se dao u bijeg, a za njim se zatrčala i Lena, pušući kroz nozdrve. Hitri se Čobi uspio sakriti iza sigurnih vrata šupe, dok su gazda i sin i dalje konopom pokušavali zaustaviti Lenu. End.
Otkud je Lena znala da je stigao baš ministar, vrag će ga znati. Vjerojatno je na štriku još nisu vodili pred čovjeka u odijelu… Iako nisam vidio da je Cho imao štogod crvenoga na sebi… Znamo da to ljuti bikove. Ili je Lena alergična na kravatu?! Navikla je na malo drugačiji ‘outfit’ svojih gospodara, pa je puknuo živac… Ono, šta ‘oćeš ti kicošu? Nit’ si veterinar da me pregledaš ili mi učiniš ‘ono’, nit’ si donio naramak sijena ili otave! Zar se tako u dvorište dolazi? Svojim obećanjima nahrani onu ekipu u Đakovu, ja ne padam na te štoseve! I šta bi’ ja trebala pozirat’ za novine? Nit’ sam miss, nit sam se sredila! Malo prije sam iz balege ustala i frizura mi je koma! Ne poziram dok mi stilist ne dođe! I točka! Kad je vidjela da od svega ništa, pognula je glavu, isukala rogove i natjerala Čobija u bijeg! Mislim, ono… nađite si nekog drugog za taj svoj ‘bigbrader’…
Možda ministar nije razdužio svu vojnu opremu, mogla bi mu zatrebati! Ne, ne mislim na opasnost s druge strane Dunava, već na opremu za pohod seoskim dvorištima. Jer, ako makar povremeno bacite oko na emisiju ‘Plodovi zemlje’, odmah će vam biti jasno da je ‘military look’ na selu i dalje već 20 godina neprikosnoveni ‘dress code’. Bezrukavnici, jakne, šarene hlače, pokoja kapa bez oznake, vojnički remen, čizme, potkape, ‘agotićke’ (džemperi), a vjerojatno i dugačke smb gaće i tople termo čarape… Sve se rado nosi na polju i ‘za po doma’. Jedan od razloga je nostalgija i žal za vremenima kad je nositelje tih uniformi netko bar malo cijenio i uvažavao, a drugi je praktični – besplatno je i nepoderivo! Ja sam doma ponudio i okladu: Ako prođe jedna emisija bez ijednog vojničkog modnog detalja, vodim cijelu obitelj u shoping – all inclusive, uključujući i pizzu za sve! Za sada sam bez brige da ću u izvanredni trošak, a kako selu i seljacima ide, još će dugo Hrvatska vojska biti jača od Gučija, Feručija, Dolče Gabane i Prade…
Zato Leni svaka čast! Pokazala je kako se dočekuju pozeri i prodavači obećanja. Sigurno mu je, kad je odlazio, poručila: ‘Ajde, ministre, bog, nabijem te na rog! Uostalom, znate zašto krave imaju tužan pogled? Pa cijeli život ih vuku za sise (vime), a jednom godišnje su imale odnos s bikom. I to su imale prabake današnjih krava. Danas to radi veterinar, a to nije nimalo erotično… Gumene rukavice, cijev i penetracija nekakve guste tekućine… Nit’ predigre, ni mirisa uspaljenog bika, ni malo kravljeg nećkanja… (pa što bi mislili o njoj da mu odmah da…) Onda skok na leđa, pa ono…uh! Slijedi slatko iščekivanje pa, ako se nije ‘zapelcalo’, opet pod Garonju (najčešće ime za bikove). To je još bio podnošljiv život obične krave, hraniteljice obitelji. Danas se krava sjete, kao i ljudi, samo u kampanjama…
Ne smije se ni krave uzimati zdravo za gotovo! Ove danas su moderne i znaju za pravila ponašanja. Uostalom, ova se junica ne zove Šarenka, Perava ili Lisava, kako su se prije davala (retro) imena stoci. Ona je, dragi moji – Lena! I spremna je za ulazak u EU! Kad njeno ime spomenu u Briselu, da ne lome jezik… Blejim, dakle postojim! Muuuuuuka mi je! Lena, u pomoć!