Dame i gospodo: 2012.!

Najčešće pitanje ovih dana glasi: Što očekujete od 2012.? Anketari pitaju, upitani mudruju i uglavnom fraziraju po otrcanim umotvorinama. Sreća & zdravlje, kraj krize & recesije, i to je uglavnom to. ‘Malo mi za sriću triba’, rekla bi Doris Dragović.

Meni je od svih tih medijskih anketa ostao u sjećanju samo jedan odgovor upitanoga. Bilo je to na prijelazu iz ’93. na ’94. Tada je legendarni Smiljko Šagolj hodao po crti bojišnice i ispitivao bojovnike HVO-a o njihovim željama za novo ljeto. Jedan momak, s cigaretom u kutu usana i šeretskim smješkom koji je pokazivao dva reda zdravih zuba, pri zdravoj pameti je izjavio u Smiljkov mikrofon: Ne znam što me više živcira i što će prvo zavr’šti – ovaj prokleti rat il’ ona ‘Santa Barbara’ na televiziji… Dosad’lo brate i jedno i drugo…! Momak reče i ode svojim poslom, a želje mu se ispuniše. Najprije su Cruz i Eden, nakon tisuću i pol epizoda, ustupili mjesto Marisol i ostalim sapunjarama, a Alija i Franjo se u Splitu dogovoriše pa je rat u Bosni dobio drugi tijek, da bi ga ‘Daj-ton’ Daytonski sporazum dokinuo…

Što ja očekujem od 2012.? Ništa posebno. Želim da odradi svih svojih 366 dana, koliko je dužna imati ih ovako prijestupna i olimpijska. Da ima sva četiri godišnja doba, da ne pada snijeg za 1. maj, da rijeke ostanu u svojim koritima, da nova Vlada bolje vlada od Jadrankinih, da nestane manijaka poput onog u Norveškoj, da svi imaju pošteno suđenje, da vas ne ujede poskok, a kamoli ‘Uskok’, da rodi ‘šenica bjelica, a u rodilištima samo zdrava dječica… Itd., itd. Na kraju, želio bih da 2012. mirno i civilizirano preda vlast 2013-toj, kad joj za godinu dana istekne mandat.

Osobne želje također su mi skromne. Očekujem da ću uspjeti dogurati do pola stoljeća života tamo krajem listopada, da će prvih dana siječnja konačno svjetlo dana i izloga knjižara ugledati moja prva knjiga, u kojoj je, na tvrdoj podlozi, utisnuto stotinjak (o)bloga. Kad ugledate naslov ‘Ministranti vanjskih poslova’, to nije štivo samo za diplomate početnike ili stvarne ministrante, već tek prvi tom naslova razasutih po bespućima internetskih prostora.

Svaka godina ima neke svoje značajne obljetnice pa tako i 2012. Prije 100 godina, 14. travnja, ledena je voda progutala Titanic. Stoga je 2012. idealna za godinu sveopćeg potopa i potonuća. Jedino još točan datum Sudnjeg dana nije utanačen. Kinezi su navodno uložili veto… Eto, toliko.

Sretno svima!