I-Deda, I-Mraz, I-Smartphone

Stigla nova godina, čestitarenje završilo. Cijela jedna predblagdanska industrija zasluženo se odmara. Trgovci zbrajaju rezultate, ugostitelji ‘buking’, operateri ‘roaming i esemesing’, rodilišta prve bebe, a na zasluženi odmor do idućeg prosinca idu i Djedovi Božićnjaci, Mrazovi, Santa Klausi, Božić Bate i kako li sve ne zovu one spodobe u crvenom kostimu s umjetnom bradom i dvoslovnim ‘ho-ho-ho’ izričajem. Uskoro će s balkona i terasa sići i oni ‘Djed Mraz kaskaderi’, koji su jadni trpjeli hladnoću i petarde obijesne balavurdije, dok su stanari toplih domova unutra krkali odojak i sarmu, nazdravljajući pjenušcem, dok je sve to jadni djedica bespomoćno gledao viseći na krhkoj špagi zavezanoj za ogradu…

Nekad je lako bilo biti Djed Mraz. Sindikat u firmi kupi robu, nađe se dobrovoljac pa se skupe djeca kojima on za Dan dječje radosti uvali pakete umotane u celofan. Kamioni, plastični pištolji za dečke, lutke i plastične pegle za curice. I živio drug direktor, živio drug Tito! Klinci pokupe poklone, tate počiste zalihe iz ormarića prve pomoći (Badelov konjak, rakiju iz ‘donacije’, kruškovac čistačice Milice)… Pa doma ili u kafanu na doček nove godine. Jednom je mama pitala svog pionira kakav je bio Deda Mraz, koji ih je darivao u željezničarskoj restauraciji… On je mrtav hladan izjavio: Ma, smrdio je po konjaku isto ko i moj tata! Pogađate, spodoba u crvenoj kapi i ispod brade bio je baš njegov tata… Ah, za dječja usta…

Danas je situacija za te glumce tobože onemoćalog djedice, koji ipak smogne snage obići i darivati svu djecu svijeta, i više nego ozbiljna i kritična. Nove generacije djece sve su zahtjevnije i dobna granica malih provokatora sve se više spušta. Nekad su djeca lako nasjedala na fore o širokom dimnjaku kroz koji se ulazi u stanove, o moćnom Rudolphu, sobu crvenog nosa i s 500 turbo konjskih snaga kojima bez po’ muke vuče zapregu iz Laponije i donese dar baš po narudžbi iz pisma simpatičnom djedici s koka kolom u rukama i beskrajno dubokom vrećom iz koje izlaze samo željeni pokloni… Iz prve ću vam ruke reći da je analognim djedicama definitivno odzvonilo. Što se prije digitaliziraju i nabace svu neophodnu količinu giga i mega bajta, to bolje za njih! U protivnom će ih pregaziti ‘touch’ Djeda Mraz i ‘Water resist aplikacija’ Djeda Božićnjaka, dostupna u svim Smart verzijama gadgeta…

U Americi su pokušali doskočiti visoko tehnološki potkovanim balavcima pa su organizirali seminare za Djedove bijelih brada. Koliko sam uspio dokučiti, tu se podučavalo samo kako primiti djecu na koljena, a da te netko ne proglasi prljavim pedofilom i pohotnikom. Slikanje na distanci i bez diranja mališana… Ali i to je sve uzaludna rabota, jer klinci više nisu tako lako potkupljivi kao prije…

Da ne bih zastranjivao u bespućima hipotetičkih dijaloga, evo jednog iz prve ruke… Sjedim ja tako na povišenom stolcu, zakrabuljen u darežljivog djedicu, a klinci stižu na slikanje. Slike su gotove za par minuta pa ponosni roditelji, naoružani foto uratkom, idu dalje u bjesomučni šoping. Dok čekamo sliku, pitam ja momka od kojih 7–8 godina:

– I, kaj bi da ti Deda Mraz donese?
– Ma svašta bi’ ja, ali dobit ću opet bulšit, k’o i svake godine.
– Ne kužim…
– Ma, kužim ja da starci kupuju te gluposti, a kao Deda Mraz daruje… Ali bar bi mogli kupit’ nešto korisno, a ne one gluposti od igrica za ‘plejku’ i USB stick s bezveznom muzikom i memori karticu od četiri gige za mobitel… Alo?
– A kaj tome fali? – bubnem ja i pregrizem jezik…
– Pa nije ovo dvadeseto stoljeće, stari moj!? Ja bi i I-pod 2 i I-phone, i Galaxy S2 i Amazon kindle 4, Hp touch pad 32 GB… Ako je to skupo, onda bar Victoria wave ili Victoria stripes, može i crni ako nema srebrni, neću bit picajzla…
– ?????????
– Stari, nemoj se ljutit’, al’ pregazilo te vrijeme – veli balavac. Šaka bombona i ta kineska plastika su totalni shit. Ili se moderniziraj, ili šeći u muzej Madam Tussauds!

Novi klinci, nove aplikacije. Nema više autoriteta brade i crvenog kostima… Još Sveti Nikola nekako napravi reda jer ima Krampusa, koji izgleda kao oni negativci iz H. Pottera ili sličnih high tech bajki… Ali, ovako tromi, zastarjeli Djeda Mrazovi definitivno su na putu da se pridruže dinosaurima, krapinskom pračovjeku i hadezeu. Ako će na jesen netko organizirati brzinske tečajeve za modernu aplikaciju Djeda Božićnjaka, nek’ mi svakako javi!

Ho, ho, ho! – to je relikt prošlosti. Resetiranje neophodno, gigabajta mi moga!