‘Agotićka’ živi vječno!
Jedan od favorita na ‘Jubitou’ u zadnjih godinu dana nemušta je izjava nekakvog lika, koji je svoje obraćanje svijetu ‘Urbi et Orbi’ započeo: Šta reći, kakvu poslatu porati… itd. Uglavnom, smotao se k’o sajla i do kraja izjave nije se razmotao.
Pa, eto, tek što sam se ja (o)blogom i mačem obrušio na blagopočivajućeg generala JNA Blagoja, opisavši ga onako kako ga osobno doživjeh, stigla je vijest da je ovu, krvljem i znojem natopljenu dolinu suza napustio i jedan naš general – Imra Agotić. Kakvu sad poruku poslati, kad je biologija stupila na scenu i malo po malo sa životne scene povlači aktivne sudionike najdinamičnijeg vremena u Lijepoj našoj, od Jelačićevog ustanka do Daytona…
Imre je bio prvi maneken ‘Zengi’, to će ostati uklesano u kolektivnoj svijesti svih bojovnika koji su tih godina nabavljali uniformu u kojoj će se suprotstaviti Blagoju, Slobodanu, kapetanu Draganu i ostalim likovima iz ‘enemy’ galerije. ‘Agotićka’ je bila toliko popularna, da sto Benetona, Gučija, Feručija, a kamoli Kluzova i Beko veste nisu bile ni do gležnja ‘Agotićki’. Jednostavna sivomaslinasta vesta s patentom pod vrat i šeretski okrenutom kragnom prema dolje, bilo je nešto što se u modnoj sezoni ’91/92., ’92/93., pa i idućim godinama, ultimativno nosilo! Naravno, ako si bio dobar s intendantom jer bilo je i smrdljivih džempera iz skladišta friško pokojne ‘Pizdomaterinoslavije’, kako ih je jedan moj suborac zvao…
Imra je to promovirao na pregovorima s kruto odjevenim i još krućeg držanja poznatim generalom Andrijom Rašetom. Oni su svaki dan sastančili u Hotelu ‘I’ u Remetincu pa nakon toga izlazili pred mnoštvo mikrofona i kamera, da izvjeste javnost o tome kakvo su primirje dogovorili i kojoj će kasarni, vojarni, ‘jovarni’, čemu već, biti uključeni struja i voda. I dok je Andrija bio ‘podašišan’ po PS-u, s onim uprtačima, nerazgaženim čizmama, obaveznom šapkom djelovao kao ruski oficiri iz Bondovih filmova, Imra je u svojoj ‘agotićki’, s malo tamnijim naramenicama, frizurom ‘baš me briga kaj pramen štrči’ i ležernim nastupom odavao sigurnost i ulijevao povjerenje da ćemo tog zmaja od papira, ali s još mnogo čelika u rukama, ipak otjerati… Ukratko – Andrija je bio opaki zmaj, a Imra Sveti Juraj, kojemu smo svi pomagali usmjeriti koplje u srce te opake ale, koju je trebalo odagnati iz naše bašte i cvjetnog vrta, da ne gazi po našim mladim demokratskim nasadima i višestoljetnim težnjama (lijepo sam to složio, i Franja bi bio ponosan…).
Tako je na koncu i bilo. Andrija i njegovi odjezdili su preko Turnja, a mi smo u ‘agotićkama’ i bezrukavnicima nastavili obavljati postavljene zadaće. Tek oni koji su patili za tim jebenim ‘američkim uniformama’, mimoilazili su taj sretni džemper, praveći se važni izgledom Ramba i ostalih likova iz holivudske tvornice opsjena. Pravi fajteri su jedva dočekali odbaciti smiješne (ali tople) istočnonjemačke hlače i jakne, uz neizbježan duplo pleteni džemper, koji je obavezno smrdio po skladištu ili po tko zna čemu… Iako je Imra Agotić puno toga operativno i svakako drugačije napravio za Hrvatsku vojsku, kladim se da će sve njegove pregovaračke odlike, pravovremen prelazak iz SMB boja u naše maskirne i sve drugo, ostati u drugom planu u odnosu na popularnost kojom je promovirao taj komad robe ispod vrata… Nešto slično kao i njegov zemljak Martin Sagner – mogao je kasnije dobiti i deset Oskara za kojekakve uloge, ali će uvijek, vječno i zauvijek ostati – Dudek! Tako će i mirni i staloženi obavještajac Imra ostati u kolektivnoj svijesti upamćen po ‘Agotićki’.
Počivao u miru, generale!