Rustikalno

Drski potezi pojedinaca kontra velikih sistema uvijek su bili zgodne prigode da se ismiju ti glomazni, trapavi i uglavnom ‘prevaziđeni’ oblici vladavine nad malim čovjekom. Izvrsna emisija Hrvatske televizije ‘Reporteri’ Mirjane Rakić podsjetila je na jedan takav marifetluk, koji je zabavljao narode krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Matthias Rust, 19-godišnji Nijemac, u naletu ‘pimejkerskih’ pobuda, sletio je malim privatnim avionom Cessna172 B ravno na Crveni trg u Moskvi!? Tog 28.5.1987. uzletio je iz Helsinkija prema Stockholmu, a onda naglo zaokrenuo prema Rusiji. Isključio je radio pa pravac Moskva! Sovjeti, koji su pet godina prije bez pola frke srušili korejski putnički avion s 269 putnika, navodno su imali zabranu djelovanja prema civilnim letjelicama pa nisu srušili Rusta, iako su ga imali na nišanu. Nitko nije povjerovao u te priče, a pogotovo Gorbačov, koji je promptno počistio kadrove iz vojske, jedva dočekavši priliku riješiti se oficira koji su mu smetali u provođenju ‘Glasnosti’ i ‘Prestrojke’. Koja blamaža za vojnu silu koja je svojim tadašnjim nuklearnim arsenalom mogla uništiti cijeli svijet i tako nekoliko puta, ako bi zatrebalo… Jedan obični obješenjak preletio je pola Rusije i bezobraznik raskuštrani sletio par sto metara od mrtvog Lenjina i živuće protuvazdušne obrane najmnogoljudnije armije svijeta. Parkirao se na Crveni trg i mirno pričekao da ga privedu.

Koliko su takve napuhane aveti isprazne i trome, najbolje se vidjelo kad je ‘JNA’, treća vojna sila u Europi, kako su si sami tepali – junački se razbježala ispred slovenskih lugara i planinara, a u Hrvatskoj su najuspješniji bili u gaženju osječkog crvenog Fiće i bjesomučnim ispucavanjem granata po Vukovaru i ostalim mjestima, koja su pružala otpor toj ‘sili nečistoj’. Kad se malo ozbiljnije uzvratilo, raspala se Armija k’o ‘mokri škrnecl’!

Zato je nama to bila vrhunska zabava i doživljaj u tim danima bjesomučne inflacije, koju Mikulićev ‘SIV’ nikako nije uspjevao obuzdati, a kolektivno Predsjedništvo je svake godine izbacivalo jednog predsjednika, kojima bi tek zapamtili ime, a ono već novi predsjednik… Sjećate li se ovih imena: Sergej Krajger, Radovan Vlajković, Sinan Hasani, Cvijetin Mijatović… ‘Ajd’ dobro, bilo je i ‘brendova’ poput Mike Špiljaka, Raifa Dizdarevića i u ‘pretpotopnoj’ fazi Drnovšeka, Mesića, Jovića…

Sprdali smo se s Rusima, ne samo mi nesvrstani, nego i cijeli svijet. I bez interneta munjevito su se kuglom zemaljskom proširili vicevi na račun Rustove penetracije tamo gdje njegov brkati zemljak ni pomoću Luftwafea ni pješice ni tenkovima nije uspio! Evo nekoliko dosjetki, od kojih je ona ljubičasta mrlja na Gorbačovljevu čelu bila još crvenija:

Nakon što se Rust prizemljio, neko su vrijeme Crveni trg nazivali Šeremetjevo-3.

Također se u zemlji pričala anegdota da su kod fontane pokraj Teatra Boljšoj postavili milicijsku stražu u slučaju da izroni američka podmornica.

U slučaju da izrone neprijateljske podmornice na Crvenom trgu, navodno je bilo naređeno zatvoriti sve kanalizacijske otvore.

Sjedim tako i razmišljam. Ako je taj pomalo neuravnoteženi tinejđer, s ‘fudbalerkom’ na glavi i civilnom kartom u rukama, uspio izvesti takav drski pothvat, što bi naše rukovoditelje nagnalo na pozitivne akcije i saznanje da je narodu dosta. Iako je na Markovu trgu dozvoljeno ograničeno prosvjedovati, teško bi tamo sletio bilo kakav aviončić, osim onih avio modelara… Možda da se netko paraglajderom spusti na rustikalni krov crkve Svetoga Marka i pošalje poruku na obje strane trga da malo razbistri te trustove mozgova. Baš kako je Rust Rusima strusio u facu da im je sistem zahrđao (engl. rust – hrđa). Bojim se, ipak, da bi to bio samo još jedan let iznad kukavičjeg gnijezda.