Ššššššššš
Slovo Š pri kraju je abecede. Inače je to slovo S, samo s kvačicom, koja ukazuje da jezik i usta valja malo nakriviti da bi se od jednostavnog ‘ssssss’ dobilo ‘ššššššš’, što uglavnom označava nekakvo stišavanje i ublažavanje oštrog i prodornog glasa ‘sssss’.
Minuli tjedan skoro sve je počinjalo s tim slovom… Razmisli, sjeti se… Šumilo je uz južni vjetar, koji je najavio listopad i šuštanje tog klorofilnog ukrasa drveća, koje listopadno drveće svojim ateriranjem na tlo ogoljuje temeljitije od Agencija koje ruše kreditne rejtinge posrnulih zemalja, ‘dužnih k’o Grčka’…
‘Mikele Sumaker’ zvali su velikog ‘Šumija’ dok je vozio crvene bolide Ferarija s propetim konjićem na haubi. Pa je Michael, nakon 91 pobjede, zaključio kako mu je dosta te jurnjave i okačio volan o klin. Vratio se kao Schumacher u Mercedes i glavinjao po stazama par sezona. Shvatio ‘Mišo’ da su došli mlađi, luđi i brži pa je ovaj tjedan najavio da definitivno ide u penziju. Ne mora on čekati 67 godina života, kao što se ‘ššššuška’ ovih dana da bi naša generacija radila do smrti. Ako se dopuni ugovor sa Svetom Stolicom, možda i duže, ukoliko nedostaje staža… Šu-šu, ode u pemziju, valjda je imao solidno životno osiguranje pa će nekako krpat’ kraj s krajem…
Šume su pune vrganja i ostalih gljiva. Što jestivih, što onih drugih, koje najčešće zovemo ‘gljivama ludarama’… Šumari naplaćuju ulaz beračima, tako da ni u babe ni u šumara nema đabe… Plati pa beri, plati pa klati…
U Šumarskoj školi (sve sa š) pao ravnatelj. Razlog – isti kao i u Kaštel ‘ukurcu’ ili tako nešto i u Prirodoslovnoj školi, gdje je imenjak moj Jakšić upisao djecu s manje bodova. Uz svu nevolju, koja je zbog ovog nepopustljivog stava ministra ‘Đovanotija’, zadesila roditelje i djecu, ipak je ovo smiješno – tužno – neshvatljiva situacija! Dok su nekad roditelji, rođaci i poznanici hvatali za rukav ravnatelje pa čak i ‘niže age’, samo da im upišu dijete bilo kako – sad ravnatelji sakupljaju djecu kao sekundarne sirovine, ispod pragova. Ne tolerancije, nego ocjena iz onih predmeta koji im kvare prosjek i drže ispod crta i famoznih pragova… Zove Robert Damira pa pita: Imaš li kaj za mene, moram popunit’ ove meterologe?… Bit’ će nešto, zvrcnem te kasnije… Koji ‘apsurditizam’… Kao da će ova ekipa poljuljati savršenu harmoniju upisanih učenika, a po završetku ‘besplatnog’ školovanja otići put Novog Zelanda ili Tunguzije… Baš kontra, kako sada stvari stoje, za desetak godina u Vojniću će lugar biti ‘Ču Čim Bu- Kwa’ iz Mandžurije, s valjanom četverogodišnjom školom iz pokrajine Šenčuan… Ili M’tomba Klaftra iz Mozambika!? A netko od ove ekipe, koja je sad ‘ispod praga’, krast’ će im drva i švercati na crno da prehrane obitelj… Kud nas ima malo, tud’ se još ovako taremo ‘na suvo’…
Shit happens, rek’ o bi ‘Rade’… Jebiga, i to počinje sa ‘š’… Šuljam se polako i nestajem iz (o)bloga, kako umjesto potentnog polustoljetnjaka ne bi postao obični ‘Škopljenac’. Čuo sam da oni koji ostanu bez jaja sve govore na ššššššš! Šišaj!