Fifti sentiš

Sad je sve lako. Put prema stotki potpuno mi je otvoren, a koliko su me svi strašili, bio sam uvjeren da ovaj tekst neću nikad stići napisati. Podijelit ću s vama sve strahove i crne slutnje kojima sam bio obuzet u posljednjih godinu dana, a sve vezano za jedan datum i dan kada ću navršiti pola stoljeća – dakle 50 godina života. Kakvo je to ‘prekomjerno granatiranje’ bilo, čovječe… Evo manjeg dijela verbalnog terorizma kojeg sam stoički otrpio, a da bolna krika pustio nisam.

Sva ta pesimistična starčad nastojala me uvjeriti da poslije pedesete života nema. Ako ima, to ti je samo privid i opsjena… Odmah moraš k doktoru, jer sigurno imaš: tlak na granici infarkta, kolesterol i šećer, prostata ti je sto posto uvećana, bubrezi na izdisaju funkcija, proširene vene, kakvu skrivenu kožnu bolest, pregledaj madeže obavezno, poremećaj probave, početnu fazu upale štitnjače, ranu fazu akutne shizofrenije, giht, ‘hemiće’, sklonost suicidalnom ponašanju i tako do besvijesti… Pet banki, čovječe!? Još nisi išao na CT mozga? Provjerio jetru, pluća, štitnjaču, slezenu? Požuri, stari, pregledati ušne kanale, izvadi nalaz stolice, bris grla, sve je to lijepo kaj tebe niš’ osim leđa ne boli, ali sad počinje, stari moj! Što si mlatio okolo, mlatio si… Puno sna, odmora i bez sekirancije i gluposti poput – ‘s fešte na posao’… Zaboravi i prekriži! Ad acta.

Ne zovi me stari, ni djeca me tako ne zovu! Ma, to ti samo misliš… Sad će ti prišit’ nadimke, ono: matorac, fosil, iskopina iz 20. stoljeća, hodajući grob, ‘dead man’, Mirogojko ili Jamadolko, Jeremija, Metuzalem, he, he! Ovo ti je sva kosa, prika, sad kreće neprekidna jesen, samo vlasi padaju! Za koju godinu si k’o Yul Briner! Imam isto kose k’o i prije dvadeset godina, ne brine me to! Jedino je promijenila boju. Sad sam pravi ‘konj sivac’ – pokušavam se braniti, ali nema vajde… Jesi pitao za mjesto u kakvom Domu, tko će te durat’ starog, živčanog i dementnog… Vi niste normalni, majke mi! Kako ste vi uopće još živi, ovako stari i vudreni u mozak!?

U dvadestim si bio ‘dnevni j…č’, ponekad i s nekoliko ‘izdanja’ – dnevno! Ono – ‘zornjak’ pa ‘popodnevna matineja’ i još ‘ponoćni ubod’. U tridesetim si već prešao na tjedno ‘izdanje’, četrdesetim – mjesečno, a sad ćeš bit’ k’o završni račun – ubost ćeš jednom, a u najboljem slučaju dvaput godišnje!

I tako iz dana u dan. Što se taj ‘sudnji dan’ više bližio, ja sam bio sve manje ubrojiv. Uhvatio sam se par puta kako brojim otkucaje srca, pipao sam po venama, plazio si jezik u ogledao i tražio kakav znak da mi se bliži neminovan kraj. Gotovo su me uvjerili, ako me ne ‘kefne’ srce ili ovo malo mozga, da ću već za Sisvete 2012. biti kao i Franjo posljednji put viđen, a onda će konzilij slati priopćenja, koja će se čitati u terminu ‘Malih oglasa’. Moram srediti imovinske repove, da se moji s tim ne gnjave, a bogami pitati odvjetnika kako valjano sastaviti oporuku i otići mirna srca i duše u ‘ahiret’, kao Sulejman Veličanstveni…

I prođe taj ‘dvajsdeveti’, a ja ipak ne završih na remi niti u bolnici, ludnici, patologiji… Štoviše, sad kad sam preživio taj opaki dan, imam dojam da sam stekao imunitet jači od Sanaderovog! Iako, nije bilo lako. Valjalo je to sve izdržati, što logistički, što fizički… Molio bih nadležne da mi i taj dan pripišu u ‘ratni put’, sad kad opet objave Registar branitelja! Jebate rat, pet banki treba preživjet’! Hod kroz minsko polje jednostavnija je šetnja, nego ući u šesto desetljeće života! Bar su me tako strašili oni koji su i sami prošli tu traumu, očito s težim posljedicama od mene. Čak sam se u trenucima depresije prisjetio one priglupe pjesmice, koju su mi svakodnevno ‘nagutani’ penzići recitirali uz ‘mali s kiselom’: Kad si star jedeš sve manje, sereš sve tanje, guza sve uža, muda sve duža…

Ne želim ispaljivati nikakve mudrosti, naravoučenija ili, ne daj Bože, dijeliti savjete onima koji dolaze u naše društvo odlikaša. U stvari, tek sad, po prvi put u životu postao sam odlikaš! Konačno imam prosjek 5.0! Dakle, Valent, odlično – sjedni pet! Za obavijesti o indikacijama, nus pojavama i komplikacijama te mjerama opreza oko pojave šestog desetljeća u vašem životu, pitajte sebe i svoj organizam. Svi ostali kompliciraju! Uključujući liječnike i ljekarnike, naravno.