Gnjev boga Tele-Zeusa

– Griješio sam, Oče! Jako i puno sam griješio… Uvrijedio sam Njegovo najveće i najmilije Dobro. Skrušeno molim za oprost grijeha svojih.

– Ljudski je griješiti, sinko, dobro da si došao olakšati dušu. Imaj ufanja i nade jer Gospodin će oprostiti sve tvoje pogreške, samo ako se iskreno kaješ i obećaš da više nećeš činiti grijehe koje si došao okaljati. Nego, reci mi, kako si griješio: mišlju, rječju ili djelom?

– Tim redom, Oče.

– Koga si povrijedio i kako?

– Moja srdžba pogodila je i osobe i cijele korporacije i prema stvarima i tuđoj imovini sam se ponio ružno i nedostojno čovjeka i vjernika! Beskrajno mi je žao, Oče!

– Pripovijedaj, sinko, kaži sve što ti je na duši i ne boj se jer Milost Njegova je beskrajna…

– Najprije sam bio nevjeran i pohlepan. Umjesto prvog operatera, koji mi je pružao usluge telefona, interneta sve do ljetos, drznuo sam se otkinuti iz tog jata i napustiti Njegovo stado pa se priklonio novim prorocima koji su nudili više, bolje, brže i jeftinije! O, kako sam bio brzoplet i željan više megabita i jeftinijih impulsa… Ništa od toga nije se dogodilo, već štoviše – ništa nije bilo kako je obećano! Najprije sam ih zvao da mi poprave loše veze i nikakvu brzinu na ‘mreži svih mreža’, ali ništa nije bolje bilo. Strpljivo sam zvao opet i opet, ali ništa bolje nije bilo pa sam gorko požalio što sam nasjeo lijepim riječima i obećanjima tih slatkorječivih proroka. Prisjetio sam se i Zapovijedi koja kaže: ‘Ja sam Gospodin Operater tvoj i nema drugih osim mene!’ Došlo mi je da odem na 40 dana u pustinju, da ojačam volju i duh pa da ne padnem na kušnji, kad me opet budu pitali hoću li prijeći k njima. Tih Nečastivih ima na svakom trgu, šetnici, a kucaju i na vrata nudeći svoje usluge, koje su, kako kažu, uvijek bolje i jeftinije od Njegovih. Kad se ništa nije popravljalo, ružnim sam riječima otjerao njih i njihove usluge iz kuće i tu sam već zgriješio riječju, kao i što je moj odnos s njima u stvari bio bludna radnja, plod oholosti, pohlepe i neumjerenosti u telefoniranju i pregledavanju sadržaja i skidanju s…

– Skidanju?

– Ma to se tako kaže za download…To vam djeca stalno rade, znate…

– Djeca? Skidanje? Nazirem li ja to još i većih grijeha?

– Zaboga (ups!), velečasni, to vam je takav rječnik, ništa skaredno ili božemiprosti opsceno… Strijela Božja nek’ me pogodi ako lažem!

– Nastavi, sinko, ali razumljivo, pusti te ‘Babilonske jezike’. Surfliranje, primtanje, konektiranje, daunlod, log, što li već…

– Dobro. Nakon što sam potjerao lažne proroke, uputio sam se u Telekom Prvi i Jedini i molio da me prime nazad pod svoje tople skute, ispričavajući se što sam se drznuo napustiti ih nepromišljeno i sebično. Ali, oni su me grubo odbili. Kazali su da nemam tehničke uvjete za njihovo najbolje poslanje i pomazanje – Max Adsl!?

– Ne razumijem baš, ali nastavi…

– Rekoše mi kako je sad protiv volje novoga ‘arkanđela’ HAKOM-a, koji brani da mi oni daju usluge koje nisu dovoljno brze i kvalitetne, i da ih on može kazniti ako to čine. Ne žele ni slučajno probati srdžbu Njegovu! Pitao sam kako su mi onda više od pet godina naplaćivali nešto što nisu pružali, a sad ne žele činiti to isto!? Čak ih na koljenima molim da mi daju bar mrvicu tih internetskih megabita, jer djeca su mi bez toga kao bez vode i hrane! Svi imaju, a one nemaju. Kao da smo za Mudrim njihovim vođom kamenje bacali… Ne može, kažu oni, a ja sam onda opet zgriješio psujući ih i proklinjajući najtežim riječima. O, Bože, da riječi ubijaju i Breivik bi bio nadmašen… Oh, oprosti mi, Bože, na takvim mislima, ali… Zgriješio sam tako mislima, riječima ružnim i propustom pa sad kao Eva, koja se polakomila za jabukom, ispaštam izvan Raja Telekomskog, hvatajući mrvice signala što leluja zrakom, krhak i slabašan poput ljetnog povjetarca… To vam se, Oče, zove mobilni internet, ali da vas ne zamaram dalje – odriješite me grijeha i naložite pokoru.

– Izmoli najprije Djelo kajanja.

– Kajem se od svega srca, što uvrijedih Tele-koma, najveće i najmilije dobro. Mrzim sve svoje grijehe i čvrsto odlučujem da ću se popraviti i s Božjom pomoći neću više griješiti. Amen.

– Za pokoru izmoli…

Tad se probudih, sav u znoju i košmarne glave. Uh, ipak je sve to samo ružan san… Da, san koji je preslika mojih muka i mora, koje me more već godinama, u neravnopravnoj borbi s moćnom korporacijom i bratskim i sestrinskim prirepcima, koji nude biserje i usluge, koje uglavnom ne mogu izvršiti. Pogotovo na ruralnom području, kakav je taj moj nesretni Vukmanić, udaljen 10 minuta vožnje od grada.

Sad, nakon što sam obitelji prigospodario mjesec dana života bez telefona i 42 dana bez ikakve internetske veze (taman Korizma), nekako krpam s 3-G mobilnim kilavim gigabajima, skupim i nepouzdanim. Ali, da opet ne dospijem u ispovjedaonicu (šalter ili ‘kako vam mogu pomoći’) besplatnom servisu, šuti, duraj i čekaj da se E-Hrvatska proširi i na područje nekadašnje ‘Sao Krajine’ i na ostale pripizdine i vukojebine, da prostite na izrazu – ali, što je mjesto bez pošte, ambulante, mjesnog ureda, trgovine, birtije koja dela cijeli dan i bez internetske veze, da se može zadovoljiti Linić – grof od Fiskalizacije, Jovanović – princ od E-upisa u školu (za upis će trebati samo jedna veza – dobra internetska veza – citat završen), Ostojić – markiz od E-naručivanja na preglede i svi ostali E-jebiga proroci, koji nas uvjeravaju da je sve samo pitanje dana do realizacije!?

A ja sam neki dan skoro doživio Teledelirijum tremens, kad sam pročitao kako će Europljani u Africi uskoro uspostaviti besplatni internet, koji će funkcionirati pomoću sunčeve energije!? Pa prije će oni urođenici s kopljima, u krpama među nogama, imati 4 gigabajta u kolibi, nego ja i ostali građani dvadeset drugog reda u ovoj modernoj europskoj zemlji, koja ulazi na ljeto u nekakvu Uniju. Vjerujte, često me puta stid kad me pitaju kud da mi pošalju mail, oko nekih poslova. U Tunguziju!? I dok će vrač plemena Zulu ili Tutsi, nazovimo ga M’giga Surfut’wirelessombu, važno pomicati miša ili prstom prčkati po tabletu, moji susjedi iz Sjeničaka će i dalje nositi laptop na krušku (!?) jer jedino gore, visoko u krošnji, na kojoj je napravljena improvizirana lovačka ‘čeka’, ima signala… Glavno da otok Žut ima ‘ful’ brzinu na Njegovim krovovima i u hladovini palme. Tko je vidio da na Kornatima rastu kruške…

Idem sad izmoliti onu Pokoru i obećati da ću biti dobar pretplatnik, drug i kolega.