Sliku tvoju ljubim
Bilo jednom na Pantovčaku ljeta gospodnjeg 2005.:
Izaslanstvo Roma i njihovih udruga pohodilo je predsjednika Mesića u povodu svog Međunarodnog dana, 8. travnja, pa između ostalih darova, donijeli i lijepu sliku. Sve kako treba, omotanu u celofan, pozamašnih dimenzija. A onda je jedna žena dolje u Donjem gradu skoro pala u nesvijest. Evo crtice iz tiska:
Kada je doznala da je njezina ukradena slika darovana predsjedniku Stjepanu Mesiću, slikarica Slavica Međeri zbog šoka je završila na Internom odjelu bolnice Rebro.
Dan prije nazvala je brojne medije uzrujana i potresena slikarica, koja je tvrdila da je u novom broju jednog tjednika pročitala da je romski pjesnik Kasum Cana Mesiću darovao njezinu sliku, koja je bila ukradena. Slika je, zajedno s osam drugih koje je naslikala, ukradena prošle godine u restoranu Slavonski dukat na Radničkoj cesti. Krađu je već tada prijavila policiji, koja dosad nije uspjela otkriti počinitelje pa je u četvrtak otišla u PU Trnje, kako bi obavijestila policiju da je sama otkrila gdje se nalazi ukradena slika.
Suprug Zdravko Međeri ispričao je Večernjaku da su je u policijskoj postaji zadržali na ispitivanju od 17:30 do 21 sat, te da joj je na povratku kući pozlilo, pa je prevezena u bolnicu…
Kasum Cana, predsjednik Centra Roma, također je potvrdio da je tu sliku prije predsjedničkih izbora darovao predsjedniku Stjepanu Mesiću i kaže da slika nije ukradena. Rekao je da je on tu sliku također dobio na dar, a kako mjesečno dobije dvadesetak slika kao dar, više se ne sjeća tko mu je tu sliku darovao. Nema ni certifikat za spornu sliku.
U međuvremenu, na Pantovčak stigao novi stanar, Kasum Cana napustio je ovaj svijet, a običaj da se s proljeća ide na brdo do ‘Velikog bijelog oca’ kod Roma se nastavio. Nekoliko godina nije bilo informacija da je poklonjena sitnica pala na ‘autentik testu’, pa je cijeli događaj polako pao u zaborav.
Ali, da Ured predsjednika nema sreće s umjetninama koje na poklon nose tamnoputi momci, pokazalo se i ove godine. Ovaj put nije problem bio u ‘nefiskaliziranom’ poklonu, već u razjedinjenosti i trvenjima između njih samih. Kad je koordinacija doznala da joj saborski zastupnik neće omogućiti da se i oni obrate predsjedniku, pokupili su se i skuturali niz brdo u pravcu Britanskog trga, noseći sa sobom i sliku, koju su, baš kako treba, umotali u celofan, okitili mašnom, te kanili predati domaćinu, kako se i priliči kad se u goste ide… Odu oni, ode i slika, a da ni saznali nismo porijeklo, autora, a kamoli na koji će je zid zakucati tehničko osoblje. Kako i pjesma kaže: Otiš’o si sliku ostavio nisi…
Na pitanje što će biti sa slikom, Ibrahim Gušani, predsjednik Nacionalne koordinacije županijskih vijeća romske nacionalne manjine RH, kaže:
Ništa, dat ćemo je gradonačelniku Slavonskog Broda Mirku Duspari, a za predsjednika ćemo nabaviti novu, kad nas primi na posebni prijem, na kojem ćemo mu objasniti što i kako radi naš saborski zastupnik Veljko Kajtazi, koji nas je nazvao nesposobnima i nepismenima.
Ja bi im preporučio da, prije nego opet upakiraju sliku u celofan, ipak svrate do neke od svojih sunarodnjakinja, koje se bave proročanstvima svih vrsta. Pa ako im kaže: Vidim putovanje, vidim brdo, vidim, hm, ovaj, nešto mi je mutna slika… Bolje da ne idu, a kamoli da nose sliku. Nekakve opake podzemne ili kakve već sile očito imaju valjani razlog da ne dopuštaju uspješno predavanje slika u predsjedničke ruke. A znamo da su oni od svih umjetnosti najumješniji s instrumentima. Bolje nek sastave kakvu ‘Klapu s kolodvora’ pa raspale predsjedniku na uho:
Sliku tvoju ljubim, šapćem tvoje ime
a kuća i garaža mi šapću, legaliziraj me…