Budućnost?

Pođimo, za promjenu, malo u budućnost. Godina je 2021., u tijeku je popis stanovništva u Lijepoj našoj. Nakon dva popisa u ovom mileniju, ovaj je donio neke potpuno nove podatke i neočekivane rubrike, koje će vrijedni statističari sažeti u pravo stanje stvari.

Pretpostavljena situacija broj 1:

Kuc, kuc – nježno udara po trulom sloju iverice rasklimanih vrata popisivač s laptopom u rukama. Do sada su njegovi kolege imale one smiješne fascikle ili plastificiranu torbu s hrpom papira, koji bi neozbiljno letjeli unaokolo sa zavrnutim ‘ušima’ na krajevima ‘hartije’… Kuc, kuc, po nejakim vratima, na čijem štoku stoji zahrđalo zvono, s nepročitljivim prezimenom ispod. Kao i uvijek, javlja se dežurna susjeda, koja viri kroz svoju špijunku, jer netko, pobogu, mora voditi brigu što se u susjedstvu događa…

– Nema ga doma! – krešti ona i već hvata za rukav popisivača, jer mlad je i naočit…

– A gdje je gospodin? – pita momak, dok nesvjesno klizi u stan uvijek na goste spremne gospođe u ‘najboljim godinama’, koje njoj traju veće desetljećima.

– On vam je na drugoj rezervnoj adresi, tu tek prespava… Ponekad ga nema tjedan, dva, ovisi o vremenskim prilikama…

– Pa, gdje ću ga naći onda? – zabrinuto će popisivač stanovništva.

– Ma, u nekom od trgovačkih centara, tamo su on i ekipa po cijele dane…

– Što rade tamo?

– Žive…

– ????

– Dođite da vam objasnim, mladiću… Jeste za kavicu ili kaj drugo, koketno će susjeda pa kao slučajno malo rastvori dekolte zonu, da se jasno vidi rub grudnjaka – zadnja moda iz Pekinga ili Senčuana…

– A, recite, morao bi’ danas riješit’ vašu zgradu…

– Susjed Miha, kao i Perica, Mario i Dragica, vam žive samo formalno na ovoj adresi. U stvari cijeli dan obitavaju u trgovačkim centrima ili na tržnici… Ako ste za kaj pojest’, budem vam spremila i sve objasnila, mladi gospon… Joj, kak’ ste zbegecani, baš kak’ se šika…

– Pa kako ću ih naći, tamo je puno ljudi, ne mogu vikat’ s vrata ili zvat’ ih preko razglasa… – zdvaja popisivač, dok ga domaćica već nudi keksima ‘Domaćica’ i toči rakijicu iz flaše upletene u hrvatski pleter.

– Ne bih smio, znate, valja biti sabran…

– Ma jedna, neće škoditi, znam da vam nitko ništa ne ponudi – jeste gladni, sa’ ću ja na brzinu nešto narezat’…

– Ajd’ dobro, ali samo malo – popusti mladac, a nakon što je trgnuo bijelu ljutu tekućinu, osjetio je ruku točiteljice kako lagano, gotovo majčinski, klizi po njegovoj podlaktici.

– Sa’ ću ja vama sve reč’: Miha je po cijeli dan u onom ‘Kaflandu’. Tamo jede, čita novine, čeka da padnu cijene pa nešto i kupi. U Veceju se pljusne ispod ruke, a kad nema gužve, ode u onaj za invalide pa si opere noge i jajca… Njemu nacijonalnost slobodno pišite ‘Kaflanđanin’… Perica se potiplje po Bili. Kad baš ne nažica niš’, ukrade kulen ili tirolsku pa ga u’vate i zatvore na misec-dva. Vrne se doma samo po gaće i čarape pa opet ode tamo. On je po nacijonalnosti ‘Bilmez’. Mario i Dragica su u divljem braku pa skupa bazaju po placu i kud ih put nanese… Getro, Metro, Merkator, Lidl, ‘stara krama’ – oni bi se mogli izjasnit’ kao ‘Placomarketinžani’ – to vam je nova nacija, ima ih sve više!

– Znači, za nacionalnosti moram to pisat’ pod ostalo?

– Za sada da, a kako se čini, bit’ će tu svakakvih nacija: ‘Kontejnerci’, ‘Klošari’, ‘Žicari’, ‘Potepuhi’, sve ja njih znam i poznam! Ak’ ste za prileć’ malo, nekak’ ste mi bledi i iznureni…

Malo apokaliptično? Sačuvat ćemo uradak pa onda slijede zaključci… Neka to bude naša mala ‘(o)bložna milenijska kapsula’. Ne otvarati prije 2023.

Pretpostavljena situacija broj 2:
Uključite maštu. Pritisnuti ovdje.