Prestanak opće opasnosti
Baš se zgodno poklopilo. Na zadnji dan (pre)duge predizborne kampanje, stigla obavijest o ispitivanju sirenskog sustava, koje redovito provodi Centar112. Istina, jednolični ton ‘Prestanak opće opasnosti’ neće se prolomiti u ponoć, kada će konačno sva stranačka mašinerija utihnuti i dati biračima malo predaha, već u subotu u 12 sati. A prekomjerno granatiranje trajalo je i trajalo… Meni je ova kampanja ličila na muškarca ‘pod gasom’ kojem nikako ‘da dođe’, a ona jadna ispod njega trpi i pravi se da beskrajno uživa…
Sad kad je konačno svršilo, valja zažeti dojmove i pripremiti se na novu agresiju u sklapanju principijelnih i neprincipijelnih koalicija, kojima će se raspoređivati fotelje, apanaže, te zapošljavati rodbina, prijatelji, vjerovnici, svojta. Možda će i tada biti isprobavanje sustava oglašavanjem znaka ‘Opće i zračne opasnosti’. Da se znamo pripremiti.
Od do bola nemaštovitih slogana, frazetina i pustih obećanja, do neuvjerljivih nastupa u medijima i gro ekipe s lista koji se i sami pitaju: čemu? Sjećate se kako smo se onomad smijali onoj umotvorini: …I moj brat Robert, također! Tek sad vidimo koliko je to bilo maštovito i zapamćeno do dana današnjeg. Nama su na Radio stizali svakodnevno kandidati svih vrsta, boja i veličina. Snimali se spotovi, emisije, sučeljavalo se. Sve smo, kako je i red, lijepo ugostili, nastojeći da im bude ugodno i opušteno. Ovo potonje malo teže jer je većinu, a pogotovo novopečene političare, prala opaka trema.
Sve je bilo kako valja, ali meni je upala u oko jedna pojava, koja se do prije nekoliko godina nije mogla dogoditi. Naime, koliko se upirao i pregledavao policu s kavom i keksima, nisam primjetio nikakve nove dekagrame, koje bi ‘danajci’ donijeli, onako ‘nek se nađe’. Prije ove krizetine, malo koji gost na radiju otvarao je vrata rukom. U rukama se dalo naći štošta toga. Onako, red je red. Uostalom, ako ne uložiš, kako ćeš i dobiti!? Da nije bilo ove moje ‘sirotinje’, koja u znak zahvalnosti na prodanoj kravici u Oglasima dovuče svega k’o doktoru, po pretendentima na funkcije vrlo zdravo bi živjeli. Što vodi fali, Damire? Ništa… Eh, da ne griješim dušu, dobili smo šaku kolača i bombona, koja je ostala nakon dijeljenja biračima vani na štandu. ‘Kolači prebranci’, da se ne baci…
Kad već ničiju predizbornu kavu popili nismo, da bar ovako malo sperem gorčinu od ‘kafe sikteruše’, što nas zapade ove kampanje. (O)bloženo!
Ipak, svi ćemo mi nekako preživjeti i ove izbore, ali, na žalost, predsjednik Izborne komisije u Dugoj Resi Marijan Janjac nije… R.I.P.