Naša mlado mila

Jutro 1.7.2013. Lijepa naša danas se udaje. Hrvatska više neće biti tek jedan djevojčurak, koji gubi vrijeme i energiju u beskorisnim druženjima sa susjedama, već prava europska gospođa.

Ustala je rano i, kao i svaka mladenka s leptirićima u trbuhu, čeka taj svečani trenutak, kada će konačno reći ono sudbonosno Da. Do tada ima još puno toga za napraviti, ali to su sitnice u odnosu na ono što je sve trebalo proći da se konačno mladoženja, taj zagonetni stranac, odluči uzeti je u svoju, dakako, bračnu zajednicu. Evo frizerke, točna je. Hrvatska joj veselo otvara vrata, odjevena samo u kućni ogrtač i već oprane kose, da majstorica od škara, pegle za kosu i fena može u akciju. Odlučila je napraviti ekstravagantnu frizuru s puno detalja, koja će sve uzvanike ostaviti bez daha. Dok frizerka i kolegica vizažistica veselo čavrljaju, našoj mladi misli su odlutale u prošlost…

Kad se rodila, prije 22 godine, nitko joj nije davao šanse da će od nje izrasti tako lijepa djevojka, pametna i perspektivna. Istina, nije baš u bajnoj financijskoj situaciji, jer obitelj je bila dosta rastrošna. Najprije se oko njezinog rođenja i odluke da dođe na svijet, kao suverena i samostalna, dogodio – rat! Povlačila se po skloništima, izbjegličkim naseljima, pucalo je i tutnjalo, ali preživjela je pa su prvi čestitari stigli u ‘Babinje’ tek početkom ’92. Slabo je rasla sve tamo do ’95., kada je ipak počelo bolje doba. Potpuno se zaokružila ’98. i od tada razvijala u krasnu djevojku. Bila je baš kao u pjesmi, s očima boje mora i snagom zlatnog žita.

Kad je umro tata Franjo, brigu o njoj preuzeli su drugi ljudi i već počeli razmišljati kako bi je što bolje udali, jer miraz koji su godinama skupljali bio je sve tanji i trebalo je nekako pobrinuti se da se mala udajom da na brigu nekome drugome, jer obitelj sama očito ne zna ili… Kad se vidjelo da će od one male zamusane curice izrasti prava djevojka, počelo se razmišljati o udaji. Susjedi iz Srbije, Bosne, nisu je zanimali, jer s njima su i baka i mama imale dosta problema pa je cilj bio udati malu u Europu. Teška je to misija bila… Najprije je probleme stvarao nestašni ujak Ante, kojeg su godinama tražili i uvjetovali udaju njegovim pojavljivanjem kod zle gospođe Karle iz Švicarske, koja ga je htjela pošto-poto strpati u zatvor. Kad je u tome konačno uspjela, potencijalni ženik malo je bolje osmotrio Lijepu našu, ali je stalno nešto prigovarao pa su naši pregovarali šest godina o uvjetima udaje. Na kraju su teta Jadranka i stric Ivo potpisali u njezino ime predbračni ugovor i načelno dogovorili svadbu za 1.7.2013.

Frizura je bila gotova pa je vizažistica počela crtati žutu zvijezdu na mladenkinom obrazu. Nisu bili sigurni hoće li je staviti na desni ili lijevi obraz, ali odlučili su se za lijevi jer je tetak Zoran rekao kako će to budućoj svekrvi Angeli biti drago, a prisnažila je ujna Ingrid, koja je rekla da nema veze na kojoj je strani zvjezdica jer Pipl mast trast as! Vjenčanicu je jedva navukla jer je skrojena vrlo tijesno, kako bi se isticale sve njezine ljepote i nadasve obline i razvedenost… Još malo nakita, naušnice s motivom ‘šahovnice’, te ogrrlica koja je izrađena od čistog zlata, s motivom našeg pletera, koji se isprepliće s onim krugom punim zvjezdica.

Frižider je bio prazan pa je gricnula samo malo krekera, da otjera nervozu iz želudca. Podne je, a mladoženja bi trebao svaki čas. Mlada je nestrpljivo gledala niz ulicu, očekujući veselu kolonu, u kojoj će biti i izabranik srca njezinoga. Uh, nek’ se žderu susjede, sad kad se ona udaje u inozemstvo… Iako su joj u misli stalno dolazile riječi pradjeda Stjepana, koji je govorio nešto o guskama i magli, no ništa joj neće ovi dan pokvarit’.

Kad se s početka ulice začula pucnjava iz kratkih i dugih cijevi, znala je da On stiže! Još samo jedna sitnica bacala je sjenku na njeno mlado i lijepo lice – što ako se mladoženja bude ljutio na to što više nije nevina… Ali, ako je tako konzervativan, ‘ko ga šiša, pa nije valjda trebala ostati stara cura koja nikoga ne zanima. Toliki su jurišali na nju, jednom je morala popustiti. Uostalom, nismo u srednjem vijeku, pomisli i hrabro zakorači prema vratima.

U dvorištu su bili poočim Stipe, koji je stajao ispred prepreke koju su, po običaju, stavili na ulaz u dvoriše, te je glumio da goste i mladoženju neće pustiti do mlade. Pričao je nekakve viceve, a svi su nazdravljali i potezali iz već polupraznih boca. Europljani su u čudu gledali kako naši tamane smrdljivu bijelu tekućinu, dok su oni uglavnom pijuckali vodu iz boca. S okusom limete. Muzika je svirala vesele pjesme, barjaktar je vitlao zastavom, družaci podvriskivali, a družice jedna po jedna kitile svoje družake. Ostala je samo ona. Još malo sama, a onda dio velike obitelji. Europska mlada, kako to gordo zvuči. Da je malo razvesele, svirci su raspalili veseli bećarac:

Preko polja pružio se lanac, ide mladoženja i piva bećarac
Stranac je i baš ne zna riječi, al’ znat će na mladu našu leći,
Opsa sa, evo ti ga na…

Naša mlado mila vesela nam bila, mladoženju prigrlila
Ispovjedi se još danas našem popu, pa bjež’ u Europu

Opsa, op sa sa, evo ti ga na…

Oj Hrvatska mladenko lijepa li si, al ne uda se iz prve
Dobra budi i čuvaj se u dalekom Briselu Euro svekrve
Oprosti se od oca majke i braće
za udaju tvoju Europi skinuli smo gaće
Kako bude bilo, bit će, nekako već dragi Bog daće

Opsa, op sa sa, evo nam ga na….

Mladenka je na ramenu osjetila nečiju ruku i glas koji joj govori: Vrijeme je…