Jakobe, pobogu…
Jesu li Hrvati jazavci ili tigrovi? Jesu li lukave sove ili obične kukavice? Živalj ovog dijela domovine pokazao je jedno i drugo lice prošloga petka, kada je trebala nastupiti sveopća vremenska kataklizma, gotovo pokazna vježba Sudnjega dana.
Danima je pržilo, temperatura je probijala famoznu ‘psihološku granicu’ od 40 stupnjeva, a onda se na kartama zacrnilo, najavljena je ‘Oluja svih oluja’. Jača, razornija, opasnija od onih karipskih uragančića i orkančadi sitnog zuba, koje nitko ne bi pamtio da im Ameri ne daju imena pa i nadimke. Pamtite li još ijednu nepogodu, osim Katrine, koja se drznula potopiti New Orleans? Pa to čak ni Buš nije mogao ignorirati i relativizirati, već su priznali da su bili nespremni za nepogodu takvih razmjera.
E, da se to ne bi dogodilo nama, upaljen je ‘meteo alarm’. Evo je, jebote! Dva je dana smrtno ozbiljni i prijeteće namrgođeni Vakula na karti crtao kretanje poremećaja, koji je u mišju rupu stjerao rumene Bavarce, išamarao plahe Austrijance, očešao poslovično strašljive Talijane, počeo gaziti nejake i malobrojne Slovence, a u petak popodne i navečer imao se nacrtati nad Hrvatskom, koja ga, eto, dočekuje spremna i naoružana bolje nego za ‘Oluje 95.’. Isukale su se protugradne cijevi, sve službe su na stend baj, narod se poslušno povukao u podrume i zemunice, a sve je dosolio i zagrebački ‘šef za frku i paniku’ Kalinić, koji je otvorio podzemne garaže, da svi, koji su nekom greškom ostali u Zagrebu, na Jarunu, umjesto da se brčkaju na Jadranu, i na teveju prate tzv. Jakoba, koji mete sve pred sobom. Kakva frka, kakva panika…!?
U Karlovcu se tražilo mjesto više ispod nadvožnjaka, a tko je imao bilo kakvu nadstrešnicu, maknuo je stolove i uparkirao svog limenog ljubimca, da ga oluja ne odnese zajedno s kućom u čarobnu zemlju OZ, kao u onoj bajci… I mi smo na Radiju sve to prenosili, ali bez paničnih najava. Pitali me iz Rečice, što da se radi? Imamo turnir, dernek, pa da odgodimo? Što kažu, kada će početi kiša? Je l’ sigurno igrati na otvorenom, da grom koga ne strefi? Zbog svakojutarnje komunikacije s magistrima i doktorima metereologije, i meni pomalo vjeruju na riječ pa smo u stožeru za organizaciju turnira Đo Frklić i ja zaključili da se igra! Ako se baš ‘spuši’, dom je tu, sklonit ćemo se… Nismo jazavci, kako bi to rek’o Mamić… Ma neće kiša do 4 ujutro, bez brige, važno se bacim u prognozu pa što bude… Frklić nije pravio frku i riječ djelom postade!
I bi tako. Vjetar je kovitlao granje, crnilo se od Žumberka, pala je i koja kap kiše, ali cure, dečki, mame, tate, pa i gošće iz Poljske, igrali su kao da sjeverozapadna Hrvatska istovremeno ne drhti pod dekicom u sigurnom dijelu podruma i čeka kataklizmu. Dečki iz grupe ‘Novi štos’ složili su opremu i udri: Nosa, nosa, Ai se eu te pego! ‘Ko šiša oluju, dobit će preko nosa, nosa!
Nogometalo se do ponoći, popila se putna pa ja na put, a oni su tamburali do 3 ujutro… Kiša je počela u 4:15. Dakle, promašio sam za 15 minuta!? Metereolozi su promašili sto kilometara oko nepogode, a onda, kad je sve ispalo samo obično ljetno ritanje vremena, počupali se ‘vremenski vračevi’ oko toga tko je zajeb’o stvar. Državni prozvali hobi metereologe, ovi uzvratili da je njihov ‘Drakula’ širio paniku i podgrijavao histeriju. Kad se tome doda Pavle i dežurni paničari, cendravi ‘purgeri’ – eto karambola, srećom bez veće štete. U stvari, kad se bolje razmisli, u bijeg su se, podvijena repa, dali vjetojatno isti oni koji su ’91. otkrili tetu u Minkenu, strica u Štokholmu, ljupke toplice u Sloveniji, dok se situacija ne stiša. Mi gorštaci, poput nogometašica i nogometaša u Rečici, ostali smo tu gdje jesmo. Svoji na svome pa makar nas ‘oduvalo’. Nije onda, nije ni sada. A i neće nikada.
Bit ću malo zločest pa zaključiti da najviše razloga za podsmijeh na ove reakcije imaju ‘komšije’, koji su i sami prije osamnaest godina bježali pred olujom, koja se piše velikim slovom. A i traktori su bili spremni na cestama (prosvjed seljaka) pa su umalo i Hrvati pred olujom s malim slovom bježali na traktorima, kao i živalj pred olujom s velikim ‘O’. I Galbrajta bi odnekud dovukli, da ‘rekonstrukcija’ bude što vjernija, ono – snimano na ‘autentičnim lokacijama’.
Jakobe, Jakobe, zla ti kob…