50 nijansi pive (četvrta nijansa)
Da izvršim obećanje dato ekipi iz Rosomana, a to je da ću objaviti svoju ‘poslanicu’ u kojoj sam opisao zamišljeni put po nekadašnjoj ‘najjužnijoj republici’, a koju sam nazvao: A BE MOMČE MAKEDONČE – PUTEŠESVIJE PO ZEMLJI SUNCA, BIVOLA, DOBROG VINA, MASTIKE I NADASVE DOBRIH LJUDI… te pročitao na pozornici. Rezervni primjerak odnio je mađioničar, a ovo je jedini način da se ‘taj zajebancijot’ isprinta i sačuva… Evo…
Ušao sam u Makedoniju s južne strane – kroz ‘Željezna vrata’ – kod Demir Kapije. Normalno, jer ja se zovem Damir, a kud će Damir nego kroz Demir kapiju. Pokucao, obrisao cipele, pa ušao kao u pjesmi T’ga za jug…
Krenuo u goste u Gostivar kod svojih kumova, oni su inače iz Kumanova, a goste primaju u Gostivaru, u kući na svojata babata. Čim sam stig’o, kuma je dala do znanja da će se malo kočiti, ipak je poreklom iz Kočani, ali nije to dugo trajalo, jer njen se tata zove Trajko, a ja sam odmah krenuo u akcija i štipnio kumu, neće da se ljuti jer muž je iz Štipa… Pa pomislih, zašto kumu ne bi malo postrug’o, kao onomad u Strugi, kad sam joj zaprijetio s kopljem pa završilo u rodilištu u Skopju… Je l’ kumovo ili moje, je l’ Kumanovo il’ Skopje, ‘ko će znati čije je duže koplje… Uostalom, gadno se nasukati na hrid, pogotovo u Ohrid, a kad se pre-spava s kumu na Prespansko jezero, tu nema što da se kiti, pa nismo u Kičevo.
Na kraju sve ćemo da rešuvame (?) tako da će kum meni prilepiti jedna pljuska u Prilep, tetovirati na rame ‘ne prilazi kumi ni blizu’ u Tetovo, pa kad se izmirime, odemo na kavu u Kavadarci! Sve nas sakupi i izmiri stara lija Gevgelija! Ako je Aleksandar Makedonski bio veliki, neka je velika i ova zajebancija, uz makedonski specijaliteti – Vaš Demir Kapijovski – Damirče Ringov Valentovski!
A sad ponedjeljak. Dan je to kad se u pravilu najbolje svira, najhladniji je dan i ima najmanje ljudi. Sve je tako i bilo. U šatoru Karlovačke virtuozi iz Varaždina, odmah do njih trio iz Zagreba pere rokericu s pola snage, ali i za pola čovjeka i tri konobara, dva zaštitara i mene, koji sam došao po mlađu rokericu. Ona je na ‘Općoj opasnosti’ i uživala je u svom prvom pravom koncertu, jer Pero Galić i momci praše moćno i točno. Jes’ da je Galić dobio tradicionalnu ‘hardrokersku škembicu’ a la Ian Gillan, ali to spada u opis imidža i dobro dođe. Bilo bi teško toliko krstarit’ pozornicom i pjevati te visoke ‘lage’, a da imaš pedeset kila sa stalkom za mikrofon!?
Kad sam već kod mikrofona, danas će na Trgu susreta za mikrofon dva mlada lava Kiki i kolega, koji će voditi kviz i tombolu. Nije li to prvi znak da je nama starim lavovima i lavicama, koji već gotovo dva desetljeća ‘carinimo’ mikrofone posvuda, vrijeme da se povučemo i prepustimo svjetla pozornice mlađima!? Do sada su, vjerujte mi na ‘časnu konobarsko & voditeljsku’, svi takvi pobjegli, što u Zagreb, što bilo kuda. Kažu – nit’ je slava nit’ su neki novci. E, dica moja… Sretno vam bilo!
Večeras pjeva Miroslav Škoro, jer i oko rasporeda je bilo nedoumica. Selo, grad, pjevaj moju pjesmu, Škori super lova mjuzik talent šou… Sve u jednom Miroslavu! Mir s vama!