50 nijansi pive (deveta i deseta nijansa)

Svoju ‘Poslanicu svetoga Damira Pivančanima’ završit ću jednim kratkim ‘Pivanđeljem’ u muci i bolovima dostojnim trpljenja na Golgoti…

Uz nešto sitno novaca, na ovim Danima piva zaradio sam tako jaku upalu oka, da sad žalim što se nisam osigurao od propuha u šatorima, kod svih onih nuditelja usluga koji su me živcirali 10 dana i hodali za mnom i drugima kao psići za oglodanim kostima. Poluslijep i dezorjentiran, ipak vidim da je ova ‘fešta’ pokazala kako je zabava takve vrste pred izumiranjem.

U dosadašnjim dnevnim pričama sve je rečeno, pa se neću ponavljati, ali da je ovih deset dana prodefiliralo najmanje ljudi, a najviše inspekcije do sada, mora se reći. Tek četiri ukradena novčanika i to zadnjeg dana, niti jedna ozbiljnija tuča, i nikad manje smeća u vozilima Čistoće, podvlače crtu pod prozirnost manifestacije. Makedonci i ‘Dalmoši’ malo su podigli nivo priče, nahranili i napojili vječito gladne i žedne, a tek su obrtnici opet bili na nivou. ‘Glavonja’ iz Zagreba nikad manje, a mediji su rutinski odradili i ovu gnjavažu. Naravno, samo lokalni, jer nije ovo Bundek, ni Rujan, ni Špancirfest, a kamoli stočni sajam u Gudovcu. Više se zna o balegama tamošnjih simentalki kapitalki, nego o rodnoj grudi svih pivskih festivala u ovom dijelu svijeta. Možda bi ekipe državnih medija došle, ali jedino da tamo iz budućeg Kaquarijuma izbije mlaz piva, pa da zabilježimo neobičnu ‘pivsku bušotinu’ u emisiji ‘Globalno sijelo’ ili netko dobije 500 kuna za fotku u ’24 sata’…

Bijelo Dugme je onomad pjevalo ‘Zaboravi, ako možeš…’ Evo, već jesam. 50 nijansi pive – ad acta.