Abeceda (azbuka) straha
Na netom završenom ‘Martin touru 2013’ vratila mi se vjera u bolje sutra! Iako smo još duboko ispod svih pozitivnih nula, ipak se kreće…
Ta ‘nula nula’ bila je u prvom planu samo (pre)jakim policijskim snagama, koje su pojačali i ‘dregeraši’ iz uprava koje ne krste mošt, pa je bilo nemoguće izbjeći ‘kuhaču’ koja vam prijeti iz ‘busije’, točnije mraka. U petak, a pogotovo u subotu, osjećao sam se kao Tito ’44.-te u Drvaru. Opkoljen sa svih strana, nadmoćne i dobro naoružane snage stezale su obruč i predaja je bila neminovna. A znamo kako je onomad Joža jedva, uz pomoć 6. Ličke, izbjegao gubitak, ne samo dozvole za ratovanje i vožnju po Glamočkom Polju, nego vjerojatno i života, pa je valjalo postupiti slično. Vozili me vlastita žena i brat, jer kao ‘biškup’, po pravilu službe, moraš kušati netom krštenu kapljicu. A kako je tih ‘ukazanja’ bilo čak osam u subotu, da imam ugrađen još neizmišljen ‘Promilokiller’ – u problemu sam.
Slično su postupili i svi orni i željni fešte i zabave, pa je od preko 1000(!?) zaustavljenih, tek par desetaka vozača ‘palo’ i na državni oltar svoje kune dalo. Ostali su se zaista potrudili da Slavko ne ubere previše, a i da ne bude lomova ili gorih posljedica. Dakle, to je prva pozitivna pojava, jer do pred neko vrijeme išlo se u borbu prsa o prsa, a tada se prođe kao i Sava Kovačević – juuuuriiiš, pa te pokosi na čistini…
Ponajviše smijeha izazvala je moja opaska i molba da s 3.45 sekundi šutnje odamo počast svima koji su ove godine u preventivno-represivnim akcijama ‘pali’, a i prvom među nama kojega će sustići huda sudba. Sve u spomen momku, koji je nedavno ‘napuhao’ upravo toliko promila, što je medicinski gledano – klinička smrt. On je preživio, a poruka je – ne pokušavajte to kod kuće, još manje na cesti! I sve druge doskočice, šale i imitacije su prolazile baš kako sa i zamislio. Iako, ništa manje inovacija nije bilo ni ranjih godina, ali kao da su svi bili u nekakvom grču!? Onda i mene ulovi neuroza, pa pojačavam tempo i izvlačim fore i fazone iz krajnjih kutaka mozga, a to nije to… Zato imam nade i ufanja da će ova nova generacija, koja je u naponu snage, ipak izvući zemlju iz banane i sadržaja septičke jame, da ne psujem.
Uostalom, i njima je bio posvećen jedan dobar komad ceremonijala pa sam, imitirajući našeg kardinala, onako ‘krčki’ zacvrkutao: Braćo i sestre, suočeni s novim težnjama mladih i njihovi novim načinima komunikacije, poglavito ‘interneja’ i ‘fejsbukskih poslanica’, apeliram na sve da slobodno ubace u molitve i pokoji izraz sukladan njihovom izričaju, a koji će i Gospodinu biti drag! Pa se može moliti i ovako: U ime Oca, Sina i Duha svetoga – enter! Bože delete naše grijehe i ne fovardiraj nas u pravcu paklenog ognja, već proslijedi pogrške naše u recycle bin! Enter, Amen Aleluja!
Nadam se da su veselija vremena pred nama. Kažu da nada(n) umire posljednja! ‘Ajmoooo!!!