Stari dečki

Ne sjećam se da sam radio manifestaciju tako briljantno smišljenog imena – ‘Na Kupi me pokupi’! Ideja je također odlična, pa bi slobodno mogla kandidirati za sredstva iz EU fondova, pogotovo ako postoji kakva kasica namijenjena demografskoj obnovi i zasnivanju životnih zajednica na ruralnim područjima.

Kupom nizvodno, pa u Pokupsko na ‘Sajam neženja’. Prvi put u tom kraju, nadam se ne i zadnji, jer su domaćice, Klub žena Pukupsko, zaista prave gazdarice cijele priče. Nitko gladan, još manje žedan, a glad i žeđ za životnim partnerom nastojale su utažiti na jednostavan način: valjalo se prijaviti pa pričekati predstavljanje potencijalnih kandidata za bračnu ložnicu. S momcima problema nije bilo jer, kaže šefica Zorica, u Pokupskom kraju ih ima oko 240 starijih od 30 godina, a stanovnika ukupno nešto preko 2000… Dečki, njih 18, dobili su kitice pa su svi vidjeli tko je na ponudi. S curama je zapelo… Najavljeni ‘autobus cura’ iz Gline nije došao, a osam neudatih dama pristiglo je na obale Kupe, ali su taktizirale i onako iz prikrajka škicale ponuđene momke. Očito nisu baš bile oduševljene, pa se niti jedna nije prijavila, na opće razočarenje muškaraca, kojima je ipak dojadila prazna postelja i neispeglane košulje.

Na pozornici se izmjenjivali folkloraši, bendovi, tamburaši, usput se mjerio tlak i šećer, vruća tabla roštilja praznila se zavidnom brzinom, igrale se ‘Fakinarije’ (povlačenje užeta, žaganje drva i druge igre…). Sve je bilo lijepo i veselo, a nesuđeni ženici sve su više bacali pogled na provjerene družice (pivo, rakija), jer onih s kojima bi trebali pred oltar nema pa nema…

Već se ‘vatao i mrak, kad je postalo jasno da ova odlična priča i prava verzija ‘Ljubavi na selu’ neće ‘zapelcati’ niti jedan budući bračni par… Razočarani momci zazivali su autobuse Ukrajinki, Moldavki, ma otkud god bile, taj dan u Pokupskom udale bi se sigurno, kao što je sigurno da će ovi momci i za godinu dana, kad će organizatori pokušati opet, dočekati bez ‘vraga u kući’ kojeg toliko priželjkuju.

Tako mi je svoje stanje opisao jedan od njih. Veli, znam da brak nije cvjetnjak, al’ kad je bit’ u velikoj kući sam, još gore! Nit’ se s kim posvađat, ma niš… Znam ja kuhat’ i peglat’… Al’ ni’ to život… I na kraju zaključak: Ma, neće cure delat’, sve su o’šle u Zagreb ili Sisak. Priča koju smo čuli milijun puta, a uostalom Stevo Sabljarić još je tamo krajem 60-tih zaključio kako: ‘Cure neće tačku i lopatu, one žele kutu i kravatu’… I dok stari momci čekaju srodnu dušu, koja bi s njima pod krov, a društvo im prave domaće životinje, stare majke i miševi s tavana, možda je u njima i početak rješenja njihovog statusa!?

Sve se danas može s nešto megabajta i mišem u jakoj muškoj ruci! Internetska poljana puna je neobrađenih dijelova, kojima treba tek pravi ‘klik’ da se zguraju u kup’ i ostatak života provedu skup’! Ili pričekati da ih netko – na Kupi pokupi!