Upis i upiš
Kćer nam se upisala na fakultet! Što je htjela, to je i ostvarila, iz prve. Moja pomoć svela se na šoferske usluge i djelomično poznavanje Zagreba i njegovih prometnih zakonitosti. Sve se digitaliziralo pa tako i upisi, rang liste i, na kraju, mogućnosti da netko ispod praga bodova metodom ‘vuk lisica’ sleti po indeks. Istina, malo me zabrinulo zdravlje ovogodišnjih brucoša, jer dobar dio njih direktno je upisan s potvrdama o raznoraznim bolestima… To je, čini se, jedan od načina da se, ipak, prečicom upiše na faks…
Ipak, to je sve blaga kamilica i pojava u tragovima, u odnosu na ono što se zbivalo u moje vrijeme. Da ne pametujem i pljuckam po drugima, opisat ću svoju diverziju među odlikaše, koji su vrijedno učili i spremali se za prijemni, a ne poput mene zgubidana, koji sam ‘učio’ matematiku u sali i na terasi, varajući Švabe i Talijane u Selcu, zavodeći Slovenke i ostale ‘lake mete’. Prošlo je već više od 30 godina pa je valjda nastupila apsolutna zastara po zakonima obje države!?
Tako ‘spreman’ stigao sam na Kennedyjev trg i prionuo pisanju eseja o Pokretu nesvrstanih, koji su tog 1.9.1981. slavili 20 godina nesvrstavanja. Raspalio naširoko i nadugačko po Titu, Nehruu i Naseru… Naser’o toga sva četiri lista, koliko je bilo dozvoljeno, jer moja ‘veza’ mi rekla da to nosi najviše bodova, a matematika i gramatika – fućkaš to! Bitno da pređeš prag od 60 bodova, a dalje je sve stvar ‘tehnike’…
Tako i bi. Zadnjih sati upisa, telefonski ‘navođen’, ukazao sam se ispred referade. Pokupio me tamo jedan striček u blago zaflekanom smeđem sakou (zapamtio i one podšive na laktovima). U svakom džepu sakoa imao je po nekoliko indeksa za ‘specijalce’ poput mene. Potrajala ta procedura, pa kad me pri kraju upitaše imam li slike? Naravno – nemam! Imao sam manje od sat vremena jurnuti do Kvatrića, poslikati se s ‘express’ izradom u pola sata, doći do 2 na referadu i okončati upis u ‘foto finišu’… Jaoooo!!! Uz sve nevolje, još sam imao i nekakvu smiješnu trotjednu bradu jer sam htio ‘odmoriti kožu’, prije nego što ću u JNA svaki dan strugati lice mlado i nevino… Sa slikama, koje bi prije pristajale u policijsku kartoteku, aterirao sam na referadu u 15 sekundi do 2!? Drugarica je već spakirala torbu, vestu, sunčane naočale i da nisam utrčao k’o Jelica Pavličić, ode upis u tri vražje matere… Preko volje nalijepila slike u indeks, udarila štambilje i izbacila me u pravcu Novog Sada, gdje sam imao rezerviran smještaj idućih 11 i pol mjeseci.
Pouka: kako se upisao, tako i završio! To je valjda razlika u toj kvačici – ono, kad je upis baš upis, a ne upiš pa ispiš itd…