Svođenje računa
Vlada će velikodušno smanjiti porez na plaću, kako bi povećala potrošnju. Bravo! Istovremeno će opaliti porez na kamate svima koji su uspjeli i bez ovog dobrodušnog, hiperaltruističkog poteza ušparati nekakvu crkavicu. Tek toliko da se ima za crne dane, a premalo da se ide s tom lovom na Kajmansko i drugo off-shore otočje. To dođe kao nekakva kazna svima koji su se drznuli, za razliku od države, staviti nešto na stranu, pa je sad trenutak da se ti kulaci i štednjoveleposjednici kazne i da se time spasi državna blagajna, porozna i nezasitna! Nagrabusit će, kao i obično, i ‘poštena inteligencija’, jer oni su sumnjivi svim režimima i demokracijama…
Država svoj kućni budžet nikako ne umije pokrpati ‘od prvog do prvog’ pa dere one koji su to nekako uspjeli. Banke su opet ostale po strani te gulione, a one i dalje gule sve redom. Nisam ni znao da račun bilo koje vrste može doći u minus, iako s njega ne podižeš nikakve novce!? Ispričao mi jedan gospon, dipl. ing. nečega, da mu je iz jedne banke stigao poziv da se hitno javi, jer je račun njegova pokojnog oca – u minusu! Ćaća je imao tridesetak eura ‘na knjižici’, koja nije ušla u ostavinsku raspravu, pa je banka uredno namirivala sebe s tog računčića. Kamate, naravno nikakve, a račun je ipak od ‘velikog stroška’, ispostavilo se. Dakle, postoji stavka – vođenje računa, koja se redovito mjesečno naplaćuje – s računa, dakako. I tako je ta nevelika svotica odolijevala napadima bančine administracije nekoliko godina, a onda je proždrljiva voditeljica računa pojela sve eure i cente i eto računa – u minusu! Pitam ga je l’ provjerio kako su troškovi vođenja tog računa tako veliki!? Je l’ provjerio jesu li bankari redovito vodili račun na WC? Koliko su ga puta vodili na svjež zrak iz ustajalih prostora sefa i prašnjavih polica…? Možda su ga vodili na kakav kraći izlet pa to stoji?! Eto, vodili račun i doveli ga do minusa…
Mislio sam da sam ja maštovit, al’ bankari me šiju na svakom polju. Naknada za prijepis dokumenata, recimo ugovora i slično, je 18 kuna po stranici! Ako ugovor ima 5-6 stranica, ode 100 kuna. Prijepis je, naravno, skuplja verzija fotokopiranja, a što drugo? Ono što bi u ‘običnoj’ fotokopiraonici platili kunu-dvije, bankari cepaju sto!? Pa taman da ga zaista prepisuju rukom, obavezno austrougarskim krasopisom, guščjim perom, tintom kakvu koristi Kraljica majka, na pergamentu iz doba Ramzesa, jedva bi doseglo sto kuna za prijepis… Ima toga za tri (o)bloga pisat i rane vidat’… Recimo, 10% je provizija na brojanje kovanica eura!? Ako izgubite karticu, 100 kuna ‘izgubarina’ i 50 kuna za novu karticu. Ako ste u panici blokirali račun, to je, brate nemarni, još 70 kuna!
Pa kako onda samo na provizijama i tim nametima ne bi u godinu dana zgrnuli 2 milijarde kuna!? Brojkom: 2 mlrd. To je krvavo zarađen novac, koji se ne smije oporezivati ili na bilo koji drugi način preusmjeriti u državnu kasu, u koju naša crkavica slobodno teče. Imam dojam da, kad bi se Vlada drznula staviti šape na taj bankarski zavežljačić, da bi sama Strijela Božja udarila u Banske dvore… Tek da se zna kako izgleda (s)vođenje računa u zemlji ovoj.