Martinjski maraton
Kao i svake godine, na kraju turneje krštenja mošta, evo izvješća o ‘stanju nacije’.
Sam blagdan ovoga u puku omiljenog sveca ‘pao’ je na utorak, pa se turneja protegla na 10 dana!? Ove sam godine putovao sam, jer pokazalo se da jedino moj stari dobri Fiat može bez pogovora pratiti žestok ritam i bjesomučnu jurnjavu od Žumberka, Vrhovca do Lešća, Karlovca, Duge Rese, a da pri tome ne cendra, prigovara, postavlja suvišna pitanja biškupu, kojeg pere adrenalin i hod po tankoj liniji stizanja svuda baš u dogovoreno vrijeme. Zaključak: Kriza i dalje čvrsto drži sve za gušu. Ugostitelji na rubu rentabilnosti, gosti veseli, ali ne i opušteni, kako je to bilo u Sanaderovo doba. Svima je tanja kesa, pa i policiji, koja je u državni šparavac ubrala tek nešto sitno milodara. Opametili se ljudi, konačno, tako da su oni tek rijetke ”krstili u ime Dregera – oca vina, Pendreka njegova sina i Svetoga Duha od kojeg glava kuha”, kad stigne plava kuverta…
U Lešće su stigli darivatelji krvi iz Splita. Njima je taj igrokaz nešto potpuno novo, pa su bili jako zahvalna publika. Kad je ceremonijal završio, krenuo je foto session gotovo sa svakim ponaosob!? Mare, Iruda ti, uslikaj me sa ovin otkačenin popon… pa tako jedno četrdeset puta… Osjećao sam se kao ona panda u ZOO-u.
Ipak, ‘play of the day’ pripada vlč. Dujmu, odnedavno umirovljenom, ali i dalje vrlo aktivnom duhovnom pastiru! On jako slabo čuje, pa sve radi po višedesetljetnoj špranci. Tako sam ja taman obilazio stolove u Dolceviti, praćen napjevom ”Došel bu došel Sv. Martin’, spreman stati za mikrofon, kad korak od cilja, na vratima se ukazuje vlč. Marko i sjuri se pravo na pozornicu i krene s pozdravom!? Ja se pokorno odmaknuh i skrušene face bespomoćno uzdahnem… Mogu ja sto puta biti ”biskup’, zna se tko je glavni u ‘fari’. Jesam li ja nešto prekinuo, negdje na sredini svoje poslanice procijedi Marko!? Ma niste, velečasni, ali, po Križevačkom štatutu, za ometanje ceremonijala krštenja mošta dobije se nekoliko Očenaša i Zdravomarija pokore! On potom uzmaknu za stol, prepustivši se ceremonijalu, koji još prepričavaju u Sincu, na Krku, Brod Moravicama, Vrbovskom, otkuda su, kao gosti udruge ‘Lipa’, stigli hodočasnici u župu Sv. Martina. Bez obzira na upozorenje da to ne pokušavaju kod kuće, podijelio sam svih 5 komada ‘Štatuta’, a Krčani su sve snimili kamerom pa nek’ se igraju tijekom dugih zimskih dana uz čašu krštene žlahtine.
Hvala za svaki pljesak, djeluje to u ova teška vremena i trnovitom pastoralnom putu vrlo blagotvorno! Lajkam vas!